Što je cijena električne energije

Cijena električne energije je cijena koju potrošači plaćaju za korištenje električne energije. Raspon cijena ovisi o mnogim faktorima, uključujući troškove proizvodnje, distribucije, davanja usluga i državnih nameta. U Republici Hrvatskoj, cijene električne energije određuju regulatorne agencije na temelju procjene tržišne strukture i ekonomskih faktora.

Cijene električne energije u Hrvatskoj razlikuju se ovisno o proizvođaču električne energije, ali i o vrsti tarife. U Hrvatskoj je u 2020. godini cijena jednog kWh električne energije iznosila od 3,87 do 5,12 kn po kWh.

Određivanje cijene električne energije

Cijena električne energije može se odrediti na nekoliko načina. Prvo, postoji regulatorna taksa koju treba platiti za kupnju struje. Ova taksa obično varira od države do države i između različitih izvora električne energije. Drugo, postoji cijena proizvedene električne energije koja se plaća neovisno o zakonu. Ova cijena obično ovisi o dodatnim troškovima proizvodnje i distribucije električne energije. U većini slučajeva, cijena se temelji na ukupnom potrošnji i vremenu potrošnje, a obračunava se prema tarifama koje su propisane od strane regulatora. Na kraju, postoji i dodatna naknada za troškove nastale zbog upravljanja mrežom ili trgovanja s električnom energijom. Ova naknada obično varira prema vrsti usluga koje su pružene i prema tome koliko je struje potrošeno u određenom razdoblju vremena.

Ukupna cijena struje koja se plaća građanima opterećena je tim troškovima, što čini da je važno da se to razumije pri određivanju ukupnih troškova struje po domaćinstvu ili poduzeću. Potrebno je prilagoditi svoj plan potrošnje prema cjenovniku kako bi se osiguralo optimalno iskorištavanje struje i da bi se omogućilo što više uštedjeti novac na računima za struju.

Električna energija i njezina cijena u Europi

Europa je jedan od glavnih aktera u industriji električne energije. Nastojeći zadovoljiti potrebe za električnom energijom, europske zemlje su investirale milijarde eura u modernizaciju svojih energetskih sustava. Iako svaka zemlja ima svoje specifične energetske potrebe, postoji nekoliko općih trendova koji se pojavljuju na europskom tržištu električne energije. Najvažniji od njih je cijena električne energije koja se razlikuje od zemlje do zemlje.

Najskuplja zemlja u Europi po pitanju cijene električne struje je Danska. Naime, prosječna godišnja cijena struje u Danskoj iznosi oko 1,90 eura po kWh (kilovat-satu). To je oko 20% više od prosječnih cijena struje u drugim europskim zemljama, kao što su Nizozemska (1,54 eura po kWh), Luksemburg (1,51 eura po kWh) i Švedska (1,50 eura po kWh). Iako su ove države skupe u usporedbi s drugim europskim državama, još je viša cijena struje na Maltezu (2,19 eura po kWh), gdje se troškovi električne energije povećavaju usprkos naporima da se stvori energetski sustav s nižom emisijom CO2.

Na druge strane spektra nalazi se Bugarska koja ima najnižu cijenu električne struje na području Europe. Prosječna godišnja cijena struje iznosi samo 0,07 eura po kWh – gotovo četiri puta manji nego prosjek Europe. Kada govorimo o južnoj Europi treba spomenuti Grčku koja ima prosječnu godišnju cijenu struje od 0,12 eura po kWh – otprilike polovicu prosjeka Europe. Grci su međutim primorani plaćati dodatni PDV i tzv “oporezivanja potrošnog rashoda” koji dodatno povećava trošak električne energije.

Stoga možemo reći da postoje velike razlike u troškovima električne energija između različitih europskih država. Stoga je važno da svaka vlast provodi politike kojima će se pokušati smanjiti troškovi elkectirane energija bez da se utrošak CO2 povećava. Također je važno promicati obnovljive izvore energija kako bi se osiguralo da europski građani imaju pristup pristupačnoj i čistoj energiji budućnosti.

Cjenovna regulacija električne energije

Cjenovna regulacija električne energije je postupak koji omogućuje regulatorima da utvrde cijene električne energije. Regulirane cijene obično se odnose na distributere, proizvođače i opskrbljivače električne energije.
Regulatorni tijela mogu utvrditi cjenovne strukture za distribuciju električne energije, uključujući i cjenovni raspon ili maksimalnu granicu cijena za struju. Osim toga, regulatori mogu utvrditi i druge postupke za cjenovnu regulaciju, poput poreza na električnu energiju i poticaja za mjerljive uštede u potrošnji.

Regulatorna tijela često prilagođavaju svoje regulative promjenama u tržišnim okolnostima, kako bi se osiguralo da su tržišta stabilna te da su opskrbljivačima i kupcima omogućeni jednaki uvjeti na tržištu. Ciljevi regulacija cijena obuhvaćaju: osiguravanje pristupa potrošačima sigurnoj struji po povoljnoj cijeni; osiguravanje stabilnosti tržišta; održavanje konkurentnih pritisaka; te osiguravanje profitabilnosti opskrbljivača i proizvođača električne energije bez previdi prema interesima potrošača.

Cjenovna regulacija često se ostvaruje putem pravnih propisa ili dogovora između regulatornih tijela i tvrtki koje opskrbljuju struju. U nekim slučajevima regulator može naložiti tvrtkama da primjenjuju određene postupke za sniženje troškova ili dopustiti da tvrtka samostalno donosi odluke o svojoj politici cjenovanja. Regulator može nadzirati usluge koje su ponudile tvrtke kako bi se osiguralo da ispunjavaju svoja obećanja prema potrošačima.

Utjecaj cijene električne energije na potrošača

Cijena električne energije od velikog je značaja za potrošače jer može utjecati na njihovu potrošnju, pa čak i na njihovu životnu situaciju. Visoke cijene električne energije mogu uzrokovati smanjenje potrošnje kod pojedinaca, posebno za one koji nemaju pristup alternativnim izvorima energije poput obnovljivih izvora energije. To bi moglo dovesti do smanjenja kvalitete života, posebno za one koji se suočavaju s financijskim problemima.

Povećanje cijene električne energije također može utjecati na gospodarstvo jedne države jer će to uzrokovati pad produktivnosti, povećanje troškova proizvodnje i smanjenje profitabilnosti tvrtki. To bi moglo dovesti do pada zaposlenosti, povećanja nezaposlenosti i pada razine standarda života u jednoj državi. Zbog toga je važno da se cijene električne energije prilagođavaju tako da omogućavaju efikasnu potrošnju i istovremeno osiguravaju da se ne preopterete ljudi s niskim primanjima.

U slučajevima gdje su cijene električne energije previsoke, vlade bi trebale poduzeti mjere kako bi osigurali da građani imaju pristup jeftinoj struji. To može uključivati subvencije ili druge mjere financiranja za domove s niskim primanjima i tvrtke kojima je potrebna struja za proizvodnju proizvoda ili usluga. Osim toga, važno je poduzeti mjere kako bi se postigla energetska učinkovitost i omogućilo pojeftinjenje struje bez utjecaja na okoliš.

Utjecaj cijene električne energije na okoliš

Cijena električne energije ima izravan utjecaj na okoliš. Visoke cijene električne energije potiču ljude da se prebace na korištenje alternativnih izvora energije, što znači manje emisija ugljičnog dioksida i manje štetnih tvari u zraku. Alternativni izvori energije poput sunca i vjetra ne stvaraju zagađenje, pa stoga cjenovna politika može biti ključna u promicanju energetske učinkovitosti i smanjenju emisija stakleničkih plinova.

Kada je riječ o cijeni električne energije, nacionalne vlade često prilagođavaju svoje sustave poticanja i subvencija kako bi prilagodile cjenovnu politiku. To može biti koristan instrument za pomaganje potrošačima da budu energetski učinkovitiji te će, ako se pravilno primjenjuje, biti od velike pomoći u smanjenju emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova. Na primjer, mnoge države nude poticajna sredstva za obnovljive izvore energije kako bi se osiguralo da se one koriste umjesto fosilnih goriva. Također pružaju subvencije za nabavu energetski učinkovitih proizvoda poput LED-ica i ostalih proizvoda s energetskim certifikatom.

Uz to, postoje još neke mjere kojima se može utjecati na cijenu električne energije. Na primjer, mnogi regulatori tržišta nude dodatni popust za one potrošače koji rabe manji iznos struje tako da oni mogu priuštiti nižu tarifnu stopu od onih većih potrošača. Također postoje programe trgovanja emisijama CO2 čiji je cilj postizanje ekološki prihvatljivog razina emisija CO2 putem trgovine dozvolama za ispuštanje staklenika plinova s jednog područja na drugo. Te mjere mogu pomoći regulatorima tržišta i državama da pronađu najbolji način da reguliraju cijenu električne energije tako da je istodobno efikasno i održivo te olakšava dostupnost obnovljivim izvorima energija svima onima koji ga žele iskoristiti.

U svakom slučaju, jasno je da je cjenovna politika važan aspekt energetske politike jer možemo provesti napore usmjeravanja prema obnovljivim izvorima energija te time osigurati sigurniji okoliš svima nama.