Koje su bolesti krumpira

Krumpir je jedna od najčešće konzumiranih vrsta povrća u svim dijelovima svijeta, ali nažalost, krumpir može biti podložan nekim bolestima. Ove bolesti mogu biti uzrokovane bakterijama, gljivicama ili virusima i mogu znatno utjecati na prinose i kvalitetu krumpira. U ovom članku ćemo razmotriti neke od najčešćih bolesti koje utječu na krumpir.Simptomi bolesti krumpira uključuju žutilo listova, crne mrlje i malim čireve, promjene u boji i obliku plodova, sive ili smeđe mrlje na plodovima, oštećenja od insekata i gljivica, kao i povećanu osjetljivost na vrućinu i štetnike.

Uzroci bolesti krumpira

Krumpir je jedna od najpopularnijih vrsta povrća na svijetu. Međutim, to ne znači da je uvijek lako uzgajati. Krumpir je osjetljiv na bolesti i štetnike, što može dovesti do gubitka prinosa i kvalitete. Da biste spriječili probleme s bolestima krumpira, potrebno je znati njihove uzroke.

Najčešći uzroci bolesti krumpira su nepravilni navodnjavanje, neprimjerena hranjenja, prekomjerna zaštita i nepovoljne vremenske prilike. Prekomjeran unos vode može dovesti do razvoja gljivica na korijenu biljaka, čime se onemogućava normalno funkcioniranje navodnjavanja. Također, prekomjeran unos hraniva može izazvati truljenje korijena i lišća, što rezultira gubitkom prinosa i performansa biljke. Previše zaštite također može postati problem jer se štetnicima omogućuje da se nastane u biljci bez ograničenja. Nepovoljan vremenski uvjeti također mogu utjecati na rast krumpira jer su one sklone smrzavanju ili sušenju ako nisu pravilno zaštićene od sunca i vjetra.

Da biste spriječili bolesti krumpira potrebno je pratiti pravilnu agrotehniku koja obuhvaća pravilan unos vode, hraniva i zaštite te pravovremeno čupanje biljaka prije nego što počnu propadati. Također je važno pratiti vremenske prilike te pravodobno donositi odluke o navodnjavanju ili pripremama za mraz ako se očekuju nepovolji vremenski uvjeti.

Štetnici koji izazivaju bolesti krumpira

Krumpir je jedna od najčešćih usjeva koje se uzgajaju diljem svijeta, ali on nije bez poteškoća. Krumpir je podložan širokom spektru štetnika i bolesti. Ovi štetnici mogu biti paraziti, insekti, gljivice i virusi, svi oni mogu prouzročiti ozbiljne štete na usjevima krumpira. U ovom članku ćemo se fokusirati na neke od najčešćih štetnika koji izazivaju bolesti krumpira.

Najčešći parazit uzročnik bolesti krumpira je Colorado potato beetle (CPB) ili Colorado beetle. Ova vrsta buba se prenosi sa usjeva na usjeve, tako da se može brzo proširiti diljem polja uzgoja. CPB može pojesti lišće i cvate te time uništiti većinu prinosa. CPB također može prenositi virus tako da se ova vrsta buba možda mora unutar polja suzbijati ili eliminirati.

Drugo česta bolest koja utječe na usjeve krumpira je Early Blight (Alternaria solani), koja je uzrokovana gljivicom. Gljivica napada lišće i pupoljke pa dovodi do brzog gubitka prinosa i smrti biljaka ako se ne liječi pravodobno. Glavni simptomi Early Blighta su tamne točkice na lišću, sa same plavo-zelene boje, a zatim biljka postupno blijedi i gubi listove.

Konačno, tu je i late blight (Phytophthora infestans), još jedna gljiva koja može bitno uticati na prinose krumpira. Late blight obilježen je crvenkastim mrljama i topljenom lišćem zbog brze smrtnosti biljaka. Late blight nastavlja se proširiti bez obzira na vremenske uvijete pa ga treba pravodobno prepoznati i suzbijati tretmanima herbicida ili fungicida.

Uspješan uzgoj krumpira zahtijeva pažljivo promatranje za znakove prisutnosti štetnih insekata, gljivica i virusa. Ako primjetite bilo kakve simptome bilo čega navedenog gore, potrebno je smanjenje rizika od daljeg prodiranja ovih štetnih organizama putem poticaja prirodne obrane bilja te adekvatnih fungicida ili herbicida radi sprječavanja većeg gubitka prinosa.

Metode prevencije bolesti krumpira

Krumpir je jedna od najvažnijih vrsta povrća, a njegova zdravlje bitno je za zdravlje ljudi. Stoga je važno razumjeti metode prevencije bolesti krumpira. Prva stvar koju treba učiniti jest da se izbjegne sadnja istog tipa krumpira na istom mjestu u periodu od nekoliko godina. Također je važno zapamtiti da se biljke moraju saditi na dobro drenirano tlo i čistim sjemenom odgovarajuće vrste.

Osim toga, potrebno je pridržavati se pravila o agrotehničkim mjerama, poput obrezivanja i skraćivanja vegetacijskog ciklusa, kao i načina navodnjavanja i gnojenja. Također bi trebalo redovito provjeravati biljke radi ranog otkrivanja bilo kakvih simptoma bolesti te reagirati na prve manifestacije bolesti adekvatnom agrotehničkom mjerom. Osim toga, potrebno je izbjegavati usjeve ili grmlje koji mogu biti domaćini štetnih organizama.

Također bi trebalo pridržavati se pravila o higijeni održavanja alata i opreme te poštivati preporuke stručnjaka o postupcima dezinfekcije alata i opreme nakon svake upotrebe u polju. Također bi se trebalo držati podalje od upotrebe pesticida jer oni mogu negativno utjecati na okoliš i zdravlje ljudi. Na primjer, pesticidi mogu uništiti pozitivne organizme poput entomofaga koji sudjeluju u ravnotežnom ekosustavu tla.

Sveukupno, postoji nekoliko važnih metoda prevencije bolesti krumpira poput pravilne sadnje, redovite obrade tla, primjene adekvatnih agrotehničkih mjera te postupaka dezinfekcije alata i opreme. U slučaju da se štetnici pojave unatoč svim preventivnim mjerama, može biti potrebna upotreba pesticida ali samo nakon savjetovanja sa stručnjacima i poštivanja propisanih sigurnosnih mjera zaštite okoliša.

Tretman biljnih bolesti krumpira

Krumpir je jedna od najpopularnijih namirnica u svijetu. Međutim, kao i druge biljke, krumpir je sklon bolestima. Tretman biljnih bolesti krumpira je važan za postizanje dobre uspješnosti uzgoja. Na sreću, može se spriječiti većina tih bolesti i postići visoka produktivnost.

Biljne bolesti krumpira mogu se podijeliti u dvije glavne skupine: one koje se prenose s patogenim organizmima (poput gljivica, bakterija ili virusa) i one koje proizlaze iz vanjskih čimbenika (poput suše ili prekomjerne vlage). Osim toga, postoji nekoliko bioloških čimbenika na temelju kojih se mogu pojaviti bolesti. To uključuje povećanu osjetljivost određenog sortimenta, starija tla te neadekvatnu gnojidbu.

Glavni način suočavanja s biljnim bolestima je prevencija. Ovo uključuje upotrebu patogeno otpornijih sortamenta, zdravo održavanje polja, pažljivo planiranje rasporeda sadnica i vremensku obradu tla. Također treba izbjegavati zalijevanje sa vrha te iskoristiti zalivanje ispod površine tla da bi se spriječilo širenje bakterija i gljivica putem vode. U slučaju već poznatih problema s biljnim boleštinama potrebno je procijeniti okolnosti te odlučiti koja preventiva treba poduzeti.

Kada se pojave simptomi bolesti potrebno je primijeniti odgovarajuće lijekove na prisutne patogene organizme. Postoji mnogo različitih biljnih lijekova dostupnih na tržištu – od prirodnih lijekova poput ulja neem do kemikalija poput fosfornokiseline i bakra – no važno je provjeriti ograničenja lokalnih zakona o pesticidima prije upotrebe bilo kojeg od njih. Također treba biti oprezan jer previše pesticida može biti štetno za okoliš te rezultirati toksinom u hrani kojoj ste posadili.

U svakom slučaju, oprezna uporaba pesticida samo je jedna od mnogobrojnih metoda koja se mogu primjeniti za sprečavanje i liječenje biljnih bolesti krumpira. Ako što više slijedite preventivnu metodologiju, manje ćete morati primjeniti kemikalije radi liječenja već postojećeg problema s biljnom boleštinom.

Suša krumpira

Suša je česta pojava među krumpirom, a obično se javlja uslijed prekomjernog zalijevanja, prevelikog izlaganja suncu, nepravilne skladišne temperature ili dugotrajnog vlaženja zemlje. Simptomi suše krumpira uključuju blijedost listova i suhe, lomljive stabljike. Suša također može uzrokovati razvoj štetnih bakterija i gljivica na površini ploda. Da bi se spriječila suša krumpira, potrebno je zalijevati biljke umjereno i eliminirati prekomjerne vrućine iz okruženja. U slučaju da dođe do pojave suše krumpira, potrebno je uništiti sve oboljele plodove i učiniti sve što je moguće da se spriječi nastanak bilo kakvih drugih štetnih organizama.

Vodena trulež krumpira

Vodena trulež je još jedna česta pojava među krumpirom koja nastaje uslijed oštećenja kožice biljke ili ploda. Obično je to posljedica neprimjerenog zahvata mehaničkih strojeva za branje ili ubacivanje u vodu. Simptomi vodene truleži uključuju tamnjenje ploda i gubitak obojene kožice te postupno propadanje cijele biljke. Da bi se spriječila pojava vodene truleži potrebno je osigurati prikladnu higijenu i dezinfekciju gdje god je to moguće te redovito provjeravati biljke tijekom cijelog razdoblja uzgoja.

Zimska pleva i crna pegavost krumpira

Krumpir je vrlo popularna biljka u mnogim dijelovima svijeta. Međutim, zimska pleva i crna pegavost krumpira često mogu biti problem za mnoge vrtlare. Ove bolesti obično se javljaju kada vrijeme postane toplije, a tlo je prekomjerno vlažno. Zimska pleva i crna pegavost mogu dovesti do gubitka prinosa krumpira. Stoga je važno da se prepoznaju simptomi i poduzmu mjere za njihovo liječenje ili sprečavanje.

Zimska pleva je gljivična bolest koja se obično počinje pojavljivati ​​tijekom toplijeg, vlažnog vremena uzrokovanog padalim kišama ili prolaznom oborinom. Bolest može ugroziti gornji dio biljke, što rezultira bijelim, kašastim tragovima na lišću. Bolest može napredovati i oštetiti donji dio biljke koja se nalazi u tlu. Kao rezultat toga, biljke mogu postati žute ili smeđe boje s malo plodova ili bez nikakvih plodova.

Crna pegavost krumpira je još jedna gljivična bolest koja se često pojavljuje na plantažama krumpira. Bolest se manifestira tamnim crnim mrljam na lišću biljke koja postaje stanjenom usled sušenja i sušenja lišća. Ova bolest također može uticati na donji dio biljke, što rezultira neplodanom tlu s malo plodova ili bez plodova.

Da bi se spriječila infekcija zimske plevice i crne pegaviosti krumpira, potrebno je pratiti meteorološku prognozu i poduzeti preventivne mjere poput zalivanja na odgovarajućoj razini i održavanja čistog okoliša oko biljaka kako bi se spriječilo širenje infekcije drugim biljcama u blizini. Također treba primjeniti fungicidni program da bi se spriječio razvoj bolesti u ranoj fazi nastanka bolesti te da bi se smanji gubitak prinosa koji može biti uzrokovan zimskim plevom ili crnom pegaviosti krumpira.

Bijela pegavost

Bijela pegavost je vrsta bolesti koja napada krumpir i druge biljke iz porodice Solanaceae. Ova bolest uzrokuje da se na listovima, cvjetovima i plodovima pojave bijele mrlje. Te mrlje mogu biti okrugle ili ovalne, ali se obično šire u svim smjerovima dok se ne spoje. U pravilu, nakon što se spoje, stvaraju jednu veću mrlju koja je malo svjetlija od ostatka lista ili ploda. U početku ove mrlje su vrlo male i nevidljive golim okom, ali se sa vremenom mogu proširiti do velikih dimenzija.

Bakterijska plamenjača

Bakterijska plamenjača je bolest krumpira koja uzrokuje crvenkasto-smeđe pruge na gornjoj strani listova, stabljike i cvjetova. Pruge se počinju širiti prema dolje i prema unutra stranama listova. Kako bolest napreduje, one postaju tamnije boje i postaju zaobljene s jasnim rubovima. Stabljike mogu biti savijene i savijene prema gore od sredine do temena izbočenog na jedno stranu ili obostrano savijene prema dolje. Također se može primjetiti da stabljika postaje mesnata usled rasta bakterija unutra nje.

Siva trulež krumpira

Siva trulež krumpira je bolest krumpira koja uzrokuje da lisne peteljke, lisne reznice, lišće i same plodove postanu smeđe ili tamnosmeđe boje sa svjetlucavim sivim premazom. Uz to, možete primjetiti da stabljika postaje crvenkasto-smeđa boja sa svjetlucavim sivim premazom na vrhovima lisnih reznica. Kada dodirnete lišće pogađenih biljaka, osjetit ćete omekšanost jer su stvorila sluzava tkiva usled infekcija bakterija. Ako pripazite pažljivo možete primjetiti malene crne točke na površini lišća koje su zapravo glive koje napadaju lišće biljaka.