Što je zoroastrizam? Zoroastrizam je religija koja se temelji na učenju persijskog proroka Zarathuštre, čije su se knjige spominju u Starom zavjetu. Zoroastrizam je jedna od najstarijih religija na svijetu i njegovi sljedbenici vjeruju da postoje dva glavna božanstva – Ahura Mazda i Angra Mainyu, koji se međusobno bore za prevlast.
Zoroastrizam je monoteistička religija nastala u Perziji oko 700. godine pr. Kr. osnovana prema učenjima proroka Zaratustre. Ona podrazumijeva vjerovanje u jednog Boga, Ahura Mazdu, koji je suprotstavljen zlu duhu Angromainyju te vjeruju u besmrtnost duše i karmičke povratke.
Sadržaj
Počeci zoroastrizma
Zoroastrizam je monoteistička religija koja je nastala u ranom srednjem vijeku u Perziji. Njen početak seže do života proroka Zoroastra, koji je oko 1000. godine p. n. e. postavio temelje zoroastrijskog vjerovanja i učenja. Zoroastrizam se smatra jednom od najstarijih religija na svijetu i još uvijek živi u nekim dijelovima Irana, Indije i Perzijskog zaljeva.
Glavni temeljni elementi zoroastrizma su dualizam i triniteizam, dva pojma koja opisuju različite aspekte ljudske prirode te odnose između ljudskih bića, božanstava i okoliša. Dualizam se odnosi na ideju da postoje dvije sile u svijetu – dobro i zlo – koje se međusobno suprostavljaju. Triniteizam se odnosi na ideju da postoji troje božanstva: Ahuramazda (Gospodar svjetlosti), Anra Mainyu (Gospodar tame) i Spenta Mainyu (Gospodar duha). Učenje o trinitetu objašnjava odnos između teme i svjetlosti, a također obuhvaća ideju da će dobro eventualno pobijediti zlo.
Druga važna tema u Zoroastrijanstvu je etika, koja je usmjerena prema promicanju dobra i prevenciji štete. Zoroaster je bio prvi koji je propovijedao ideju da ljudski činovi imaju posljedice na svjetove materijalne realnosti i duhovne ravnoteže. U tom smislu on predlaže da trebamo biti odgovorni za svoje činove jer one utječu na naš životni put, a time stvaramo budućnost koju želimo vidjeti.
Zoroasterovo vjerovanje bilo je prilično napredno u svojoj dobi, posebno kada je riječ o poimanju dualizma dobra i zla te etike ljudskog djelovanja. Unatoč tome što se mnogi aspekti vjerovanja Zoroastera razlikuju od modernih religija današnjice, neke su stvari ostale iste tisućama godina – poput ideje da čovječanstvo treba biti uporno usmjereno prema moralnom djelovanju te promicanju pravednih postupaka unutar društva.
Učenja zoroastrizma
Zoroastrizam je religija koja potječe iz Persije, starih vremena. Njegovo učenje je bazirano na spisima koje je napisao prorok Zoroaster (također poznat kao Zarathustra). Učenje zoroastrizma se temelji na dvije ideje: dobra i zla, ili Asha i Druj. Zoroastrijanci vjeruju da se sve u svemiru može podijeliti na dobro i loše i da je svaki čovjek odgovoran za svoju sudbinu. Učenja zoroastrizma također vjeruju u postojanje viših bića, poznatih kao Amesha Spentas, koji su odgovorni za stvaranje i održavanje svijeta. Zoroastrijanci također vjeruju u naknadno uzdignuće nakon smrti, što znači da će onaj tko živi moralno čistim životom biti uspravljen nakon smrti. Ova vjera također inzistira na dobrom djelovanju prema ljudima i okolišu, te smatra da čovjek mora biti poslušan prema božanskim autoritetima. Na primjer, Zoroastrijanci su dužni slaviti sedam božanskih dana molitvama, obredima i razmišljanjem o bogovima.
Također je važno napomenuti da se mnogo toga iz persijske prošlosti preselilo u druge religije, posebno islamsku religiju. Zoroastrijska učenja su duboko utkana u islamskom obredju, a neka od njenih temeljnih ideja poput dualizma dobra i zla mogla su biti prenesena drugim religijama.
Zoroastrijski rituali
Zoroastrijska vjera je drevna religija koja je nastala u Perziji. Zoroastrijske vjeroispovijesti su oblikovane od strane proroka Zarathustre (ili Zoroastera), njegova učenja i teologiju. Zoroastrijanstvo se temelji na ideji da postoje dva suprotstavljena principa – dobra i zla – koji se bore za kontrolu svijeta. U tome smislu, zoroastrijski rituali se usredotočuju na molitve i djela koja će doprinijeti pozitivnom ishodu borbe između dobra i zla. Ovi rituali mogu uključivati molitve, obrede i prinose u hramovima te obilazak svetih mjesta.
Molitve su glavna metoda zoroastrijanstva za sakupljanje energije i snage potrebne da se poveća pozitivna energija u svijetu. Molitve se obično izgovaraju jutarnjim suncem, a neke molitve mogu biti ponovljene do sedam puta tijekom jednog dana. Obično su molitve usmjerene prema Ahuramazdi, glavnom božanstvu u zoroastrizmu, kako bi se tražio pomoć ili potporila dobra djela.
Obredi igraju važnu ulogu u zoroastrizmu jer pomažu ljudima da ostvare posebne ciljeve ili želje. Ti obredi mogu biti različiti: od duhovnih ceremonija proslave različitih blagdana ili događaja, do raznih društvenih okupljanja poput brakova ili posjetite hramovima. Obredi često imaju simboličko značenje, a neki od najpopularnijih obreda su ceremonije koje slave rođenje novog člana društva, kao i one koje slave smrt.
Prinosi su složeni oblici molitvi usmjereni prema božanstvima ili duhovnim silama da bi odobrili što je traženo od vjernika. Prinosi mogu biti darovana materijalnih stvari, kao što su voće i slatkiši, ali također mogu biti druge stvari poput recitiranja molitvi ili odricanje od nekih stvari kao što je pušenje ili alkoholizam. Obično će prinosi biti predani pred svetinjištem gdje će se onda prinošenik susresti sa svojim božanstvom.
Posjet hramovima je još jedan važan dijelovi rituala unutar Zoroastrizma. Hramovi slove kao posebni prostori gdje vjerujemo da postoji višestruko veća energija koja može biti pozitivno utjecati na nas što rezultira duhovnim iscjeljenjem ili otkrovanju novih spoznaja o vlastitoj duhovnosti . Posjet hramovima također omogucava ljudima da se osjećaju blisko sa bozanstvom Ahuramazdi te po naredbi bozanstva doneseni pravila koja treba provoditi unutar društva.
Zoroastrijski kalendar
Zoroastrijski kalendar je vremenska skala koja se koristi u zoroastrijskom obredu. Ovaj kalendar je usvojen u Avesti, vedskoj knjizi koja sadrži naučno-duhovne učenje Zoroastra. Njegove godine se sastoje od 12 mjeseci, svaki od 30 dana, što čini 360 dana. Ova praksa se još uvijek koristi u zoroastrijskim obredima i slavi. Osim toga, postoji još jedna godina koja se naziva “Gatha”. Ova godina sadrži 5 dodatnih dana za proslavu religijskih praznika ili danima proslave.
Zoroastrijski kalendar je baziran na lunarnom ciklusu i predstavlja tradicionalne oblike povezane sa religijskim ritualima. Postoje različiti vidovi slavlja i obreda prema ovom kalendaru, poput Nowruza (početak nove godine), Mehregana (dan posvećen Suncu) i Yalda (noć najduže noći). Slava Nowruza je posebno značajna jer predstavlja pun mesec u prvom mjesecu godine (Farvardin). U ovom periodu, ljudi slave božanstva čestitajući početak nove godine.
U Zoroastrijskoj tradiciji, ljudima se preporučuje da slave svoje rođendane prema ovom lunarnom ciklusu. Postoji različitih 12 rođendanskih simbola za svaki mjesec odnosno znak Zodijaka ili Fravashi-e Zodijka i tradicionalni obredi su usmjereni ka proslavi tih istih simbola. Također postoje različiti rituali vezani za proljetne festivale, poput slavljenja novog početka i svetkovina posvećenih suncu.
U skladu sa Zoroastrijskim vjerovanjem, postoje posebni dani tokom godine kada ljudima nije dopušteno da rade neke određene stvari ili aktivnosti. To su stvari poput bacanja otpada ili čitanje književnih djela koja nisu vezana za religioznu tematiku. Ovi dani imaju poseban smisao jer su usmjeravali ljudska srca ka duhovnom putovanju unutar sebe bez posebnog napora.
U Zoroastrijsko vjerovanje postoji još jedna praksa koja se naziva Čadrešti ili Chahr-shanbe-soori. Ova praksa podrazumijeva paljenje svjetiljki na ulaznim vratima domova tokom posljednje večeri međunarodnog festivala Yalda. Ljudi također posipaju crveno brašno preko glave radi čestitanja svjetlosti protiv tame i slave Božju milost.
Zoroastrijski kalendar je starinski način proslave religioznog praznika i tradicionalnih navika te je važan aspekt modernog života mnogih ljudskih populacija diljem svijeta. Uz to, ova praksa još uvijek nudi duhovnu snagu da podržava srca onih koji slijede svoju duhovnu putanju prema unutrašnjoj mudrosti.
Zoroastrijske svetinje
Zoroastrijci su stari monoteistički religiozni pokret koji je nastao u Persiji prije nekoliko tisućljeća. Svi zoroastrijci obožavaju jednog Boga, Ahura Mazdu, i njezine anđele i duhove.
Svetinje su mjesta na kojima se zoroastrijci okupljaju, mole i slavlje Ahuru Mazdu. Postoje razne vrste zoroastrijskih svetinja; od velikih hramova do malih domaćih objekata. Najvažnije svetinje se smatraju hramovima Atash Bahrams i Dadgahs, čija je glavna funkcija da štite lokalne vjerne od utjecaja izvana. Atash Bahrams se smatraju najvažnijim svetinjama u zoroastrizmu jer u njima se nalaze oltari sa vatrom koja je simbol Božanske istine.
Neki od ostalih domaćih svetinja su: Fire Temples – gdje se predano slavi Bog; Agiaries – mala molitvena mjesta; a Navjote – ceremonija ulaska u zoroastrizam gdje dijete prima prvo zakletvu Ahuri Mazdi pred ahurom. U nekim zemljama postoje posebni Agiaries-i u kojima žene mogu prisustvovati navodnicima ili obaviti druge religiozne aktivnosti, što je inače strogo zabranjen usmenom predaji zoroastrizma.
Također postoje posebni festivali poput novogodišnje slavlje Sadeh i Nowruz, te proslave Yazdegerd-ove pobjede nad Turcima (koju slavi pet puta godišnje). Ovi festivali se obično slave unutar hramova Atash Bahram ili Agiaries-a, gdje ljudi mole i pune darove Bogovima te slave uspomene svog boga pozitivnih akcija i dobrih djela koja su počinili tijekom godine.
U mnogim dijasporama postoje i druge vrste svetinja kao što su Parsi Tower of Silence (mrtvačnice) te Parsi Kebab Houses (mali restorani), gdje ljudi mogu jesti jelovnik bez mesa jer je to strogo zabranjen prema usmenom predanju Zoroaster-ove tradicije. Sve ove svetinje čine važan dio duhovne prakse Zoroaster-ove tradicije koja se prenosila generacijama unazad još od 5. stoljeća prije Krista.
0 Comments