Autizam je neurološka stanja koja utječe na razvoj sposobnosti komunikacije, socijalnih interakcija i ponašanja. Simptomi autizma variraju od blagog do teškog, ali mogu uključivati ponavljano ponašanje, osjetljivost na vanjske podražaje, neispravno korištenje jezika ili nedostatak govora, nedostatak svesti o okolini i nezainteresiranost za druge osobe.
Autizam je neurološka zaostalost koja se karakterizira poremećajima u komunikaciji, socijalnom interakciji i ponašanju. To može uključivati postojanje stereotipnih radnji, interesa i aktivnosti. Autizam je obično dijagnosticiran u ranim godinama djetinjstva.
Sadržaj
Dijagnoza autizma
Autizam je kompleksno oboljenje koje se odlikuje poremećajima u komunikaciji, socijalnim interakcijama i ponašanju. Dijagnoza autizma se temelji na pregledu djeteta od strane pedijatra ili psihijatra s iskustvom u dijagnosticiranju ovog oboljenja. Liječnik će ispitati dijete i obaviti pregled, a zatim možda uputiti dijete na neurološki pregled ili druge testove. U neurološkom pregledu liječnik će provjeriti sposobnosti djeteta da se prilagodi okruženju, razvoj govora i motoričke sposobnosti. Također će istražiti emocionalne reakcije djeteta na druga djeca i odrasle osobe te njegovo ponašanje u različitim situacijama. Ako je potrebno, liječnik može propisati dodatne testove kako bi potvrdio dijagnozu autizma. Međutim, najvažniji aspekt dijagnosticiranja autizma je detaljan intervju s roditeljima ili skrbnikom djeteta o njegovoj povijesti razvoja i ponašanja. Roditelji su u poziciji da najbolje opisuju svakodnevno ponašanje djeteta i mogu napraviti značajnu razliku u procesu dijagnosticiranja.
U skladu sa Smrću DSM-5 (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders), postoji nekoliko stupnjeva autizma: lagan, umjeren, težak i vrlo težak. Ova stupnja određuju se na temelju intenziteta simptoma koji utječu na socijalni život osobe s autizmom. Stupanj ozbiljnosti također se može promijeniti tijekom vremena, što zahtijeva redovito praćenje od strane stručnog tima za liječenje autizma. Nakon što su simptomi pažljivo ispitani i utvrđeno je da li postoje druge mentalne bolesti ili fizičke ozljede koje mogu biti uzrokovane simptomima sličnim onima autizmu, liječnik će doneti zaključak o tome ima li pacijent autizam ili ne.
Dok je dijagnoza autizma oblikovana na temelju procjenjenih simptoma ili testova, važno je napomenuti da postoje mnogi aspekti ovog oboljenja koji još uvijek trebaju biti pažljivo istraženi prije donošenja bilo kakve zaključke. Stoga je važno da roditelji obratite pažnju na moguća odstupanja koja mogu uputiti da dijetetovo ponašanje nadilazi normalni razvojni put te potražite savjet stručnih ljudi ako imate bilo kakve sumnje oko toga da vašem djetetu možda nedostaju neki od simptoma autističkog spektra disfunkcije.
Što uzrokuje autizam?
Autizam je neurološko stanje koje se razvija u ranom djetinjstvu i obilježava ga poremećaj socijalnih sposobnosti, komunikacijskih sposobnosti i ponašanja. Uzroci autizma su još uvijek nepoznati, ali mnogi znanstvenici vjeruju da su uzroci složeni i da se razlikuju od jedne osobe do druge. Postoje neki genetski i okolinski čimbenici koji mogu igrati ulogu u nastanku autizma. Genetska struktura može utjecati na socijalne sposobnosti i komunikacijske sposobnosti, dok okolinski čimbenici mogu utjecati na stres i druge emocionalne faktore. Također postoji određeno zdravstveno stanje roditelja ili osoba s prethodnom dijagnozom autizma koje može utjecati na razvoj autizma. Iako je potrebno još istraživanja za potvrdu ovih teorija, mnogi znanstvenici vjeruju da postoji međudjelovanje genetike, okoliša i drugih čimbenika koji mogu utjecati na nastanak autizma.
Simptomi Autizma
Autizam je kompleksan poremećaj ponašanja koji se manifestira na različite načine. Najčešći simptomi su gubitak interesa u društvenim aktivnostima, neprihvaćanje promjena u svakodnevnom životu, nedostatak interakcije s drugima i teškoće u komunikaciji. Osim toga, osobe s autizmom mogu imati problema sa osjetilnim podražajima poput buke ili svjetla. Također mogu postojati i fizički simptomi autizma, poput rigidnog ponašanja, tjeskobe i teškoća u spavanju.
Neke od najčešćih simptoma autizma uključuju probleme s socijalnom interakcijom i komunikacijom. Osobe s autizmom mogu imati teškoća u razumijevanju emocija drugih ljudi, često doživljavaju druge ljude kao neprijateljske ili zastrašujuće. Osim toga, osobe s autizmom često imaju težinu govoriti i razumjeti druge ljude. Oni također mogu imati problema sa percepcijom vremena ili prostora i ne mogu biti sposobni pratiti instrukcije ili razgovarati o temama izvan njihove zone interesa.
Osim toga, osobe s autizmom često pokazuju rigidno ponašanje i intenzivne reakcije na promjenu planova ili okruženja. Oni također mogu biti skloniji stvaranju navika ili rituala koji se moraju redovno obavljati da bi se postigla sigurnost i stabilnost. Nekada se zahtijeva profesionalna terapija da bi se olakšao proces navikavanja na nove situacije ili okruženja.
Uz ove simptome, osobe s autizmom također mogu patiti od problema sa osjetilnim podražajima poput određenih zvukova ili mirisa koji bi bili neugodni za druge ljude. Također mogu postojati problemi sa spavanjem i ishranom, a neki pacijenti mogu biti skloniji depresiji ili anksioznosti uslijed specifičnih problema vezanih uz socijalni interakcije i komunikacije.
Kako se liječi autizam?
Autizam je neurološka dijagnoza koja obuhvaća širok raspon poremećaja koji se mogu manifestirati u različitim stupnjevima težine. Nema jedinstvenog lijeka za autizam, ali postoje različiti oblici terapije koji mogu pomoći osobama s ovim poremećajem da uspostave veze sa svijetom oko sebe.
Među najčešće korištenim tretmanima za autism su terapija govora i jezika, kognitivne terapijske vježbe, socijalna interakcija i obrazovanje. Terapija govora i jezika usmjerena je na poboljšanje verbalne komunikacije uz izgradnju razumljivih rečenica i poimanje čuvanih rečenica. Kognitivna terapija fokusira se na razvoj sposobnosti za opažanje i interpretiranje onoga što okolo vide, slušaju i osjećaju. Socijalna interakcija podrazumijeva uključivanje osobe s autizmom u druge aktivnosti koje će joj omogućiti da stekne bolji osjećaj za druge ljude. Obrazovanje osigurava da osoba s autizmom ima priliku da nauči nove vještine, te da poveća svoju samopouzdanost.
Lijekovi također mogu biti korišteni u liječenju autizma. Antipsihotici se često propisuju za blokiranje simptoma psihotičnih epizoda, dok antidepresivni lijekovi mogu potisnuti depresivne simptome. Lijekovi protiv anksioznosti također mogu biti propisani za potiskivanje anksioznosti ili problema sa spavanjem. Iako su ti lijekovi možda neophodni u određenim situacijama, važno je napomenuti da ne postoje lijekovi koji će u potpunosti izliječiti autističnu dijagnozu.
Uz terapiji i medicinske oblike liječenja, postoje još neki načini na koje možete podržati bliske osobe sa autističnim dijagnozama. To uključuju stvaranje sigurnog okruženja bez iznenadnih promjena, davanja jasnih uputa i ohrabrivanja važnih međuljudskih odnosa bez prevelike pritiska. Također bi bilo dobro navesti bliske osobe sa autistom da istražuju metode samoregulacija poput disanja ili mišljenja pozitivnih misli zbog nastanka stresa ili anksioznosti.
Usporedo s tim, važno je istaknuti potrebu zdravstvenih usluga što prije ako sumnjate da vaš blisko opterećen autistom ima bilo kakve mentalne ili emocionalne probleme jer bilo kojoj vrsti poremećaja treba adekvatna terapija i podrška koja možda ne možete samostalno dati.
Pomoć osobama s autizmom
Autizam je kompleksni neurološki poremećaj koji ima značajan utjecaj na sposobnost pojedinaca da se prilagode i uspostave odnose s drugima. Osobe s autizmom često imaju poteškoće u komunikaciji, učenju, interakciji sa drugima i regulaciji emocija. U tom smislu, vrlo je važno da se roditelji ili skrbnici obrate stručnjacima za pomoć u razumijevanju tih sporova i nauče najbolje načine da im pomognu.
Postoje različiti oblici pomoći osobama s autizmom, od terapijskih metoda do medicinskih tretmana. Prvo što bi trebalo učiniti je posjetiti liječnika i provjeriti postoje li fiziološki problemi koji mogu biti uzrokovani autizmom. Ako postoje, liječnik može propisati lijekove ili druge terapijske metode kako bi se olakšala simptomi.
Kada je riječ o terapiji, postoji nekoliko oblika koje mogu pomoći osobama s autizmom da bolje razumiju i uspostave veze s drugima. Jedan od tih oblika je pozitivna psihoterapija koja se temelji na stvaranju pozitivnih osjećaja među pacijentima i njihovim skrbnikima putem razgovora o životnim situacijama. Druga metoda je socijalna interakcija terapija koja se temelji na stvaranju redovitog okruženja za pacijenta gdje mogu vježbati socijalne vještine poput govora ili interakcije sa drugim ljudima. Obje su metode dobre za podršku pacijentima s autizmom da shvate druge ljude i osiguraju im potporu u procesu prilagodbe novim situacijama.
Pored toga, postoje mnoge organizacije specijalizirane za podršku ljudima s autizmom i njegovim skrbnikima. U tim organizacijama postoji mreža stručnih savjetnika koji mogu pružiti savjet o tome kako se nositi sa simptomima autizma te informacija o mogućim terapija i medicinske intervencije ako to bude potrebno. Također nude edukativne programe kako bi roditelji bili bolje informirani o tome što treba činiti da bi im njihovo dijete što više pomoglo da se prilagodi okolini.
Na kraju, važno je napomenuti da postoje brojne mrežne stranice posvećene podršci roditelja djece s autističnim dijagnostikama, gdje mogu dobiti potporu od drugih roditelja ili skrbnici istog problema. Takvi resursi nude edukativne materijale te informacija o mogućim financijskih programa za one čiji su financijski resursi limitirani.
U svakom slučaju, važno je poduzeti adekvatnu akciju ako sumnjate da vašem djetetu možda pripada autistična dijagnoza – od posjete specijalistima do traženja odgovarajucih resursa online – jer samo time možete osigurati potrebnu potporu pri prilagođavanju novim situacija
0 Comments