Koja su domine pravila su zakoni koji reguliraju promet zemljišta u Republici Hrvatskoj. Ona određuju način na koji se zemljište može prenositi, ograničavajući izvedbu prava vlasništva koja se temelji na vlasništvu zemljišta. Osim toga, utvrđuju se i uvjeti ispravne promidžbe i obavijesti o prenosima zemljišta, te se uređuje postupak pisanja između strana.
Pravila domene obično se postavljaju koristeći DNS ili Domain Name System. DNS je mrežni protokol koji mapira imena domena sa IP adresama, omogućavajući vam da pristupite web stranicama ili drugim uslugama putem imena domena, a ne IP adrese. Pravila domene postavljaju se pomoću zapisa zvanim zapisi DNS. Postoje različiti tipovi zapisa DNS koji se mogu koristiti za definiranje pravila domene, uključujući A, CNAME i MX.
DNS
Domain Name System (DNS) je rješenje za mapiranje domena na IP adrese. Omogućava ljudima da pronađu računala koja su u mreži pomoću naziva domena, a ne IP adresa. DNS služi kao preusmjerivač, jer ima svoju bazu podataka koja sadrži informacije o svim domenama i njihovim odgovarajućim IP adresama. Upotrebom DNS-a, ljudi mogu lakše pronaći web stranice ili računala povezana sa Internetom. Na primjer, umjesto da upišete cijeli numerički dio IP adrese da biste pronašli neku web stranicu, možete upotrijebiti naziv domena za isti zadatak. To štedi vrijeme i olakšava vam pronalaženje web stranica koje tražite.
Korisnicima se često čini da je DNS magija koja im omogućava da pronađu web stranicu sa samo nazivom domena, ali u stvari postoji puno kompleksnosti u pozadini tog procesa. DNS se sastoji od mnogih različitih servera koji rade zajedno da bi omogućili funkcioniranje sustava. Svi ti serveri imaju svoju ulogu u procesiranju zahtjeva i pronalaženju odgovarajućih IP adresa.
Što je MX zapis?
MX zapis je vrsta DNS zapisa koji određuje koja su poslužitelja e-pošte nadležna za primanje poruka s domene kojoj pripadaju. Ovi zapisi obično sadrže mail exchanger (MX) domenu, redni broj i IP adresu. Redni broj govori poslužitelju e-pošte da li može koristiti tu adresu ili ne, a IP adresa određuje gdje šalje poštu. MX zapisi omogućavaju da se poruke šalju na pravi poslužitelj e-pošte i osiguravaju da će primati poštu od ostalih servera e-pošte.
MX zapisi su potrebni kako bi se osiguralo da ste u mogućnosti primati i slati poruke putem vaše domene. Kad registrirate domenu, morate konfigurirati MX zapise kako biste vašoj domeni dodijelili odgovarajući mail server. Ako to ne učinite, nikakve poruke nećete moci primati ili slati s tom domenom.
Što je CNAME zapis?
CNAME zapis je skraćenica za “Canonical Name Record” ili “Canonical Domain Name”. To je vrsta zapisa DNS-a koji se koristi za mapiranje dodatnih imena domena na postojeće domene. Na primjer, ako imate web stranicu koja se nalazi na domenu mysite.com, možete povezati srodne domene poput www.mysite.com i mysite.org s glavnim domenom pomoću CNAME zapisa. To će omogućiti da neke od ovih stranica budu poslužene sa iste web stranice i omogućiti ljudima da pristupe istim sadržajima preko različitih adresa URL-ova.
CNAME zapisi su također korisni jer pomažu u održavanju jedinstvenosti na web mjestima koja imaju više adresa URL-ova, što olakšava ljudima pronalaženje vašeg web mjesta i omogućava jednostavno označavanje linkova u društvenim medijima i drugim mjestima.
Što su registrske informacije?
Registrske informacije su podaci o registriranim osobama, tvrtkama i organizacijama. To uključuje osnovne informacije poput imena, adrese, datuma rođenja, broja telefona i slično. Ovi podaci se obično čuvaju u bazama podataka koje se mogu pristupiti preko interneta ili putem posebnih aplikacija. Registrske informacije pružaju važne informacije za različite namjene: od pomaganja u pronalaženju nekoga tko je izgubio kontakt do provjere kredita ili radne historije.
Registrske informacije se obično objavljuju od strane državnih agencija ili drugih institucija u javnom vlasništvu. Svaka država ima svoje sustave za registriranje osoba. Na primjer, Sjedinjene Države imaju registar poznat kao Social Security Administration (SSA). U SSS-u se čuvaju podaci o svakoj osobi koja je zatražila socijalnu iskaznicu te njenim godišnjim prihodima i drugim financijskim informacijama. Drugi državni sustavi mogu sadržavati podatke poput imena i prezimena, mjesta rođenja i broja vozačke dozvole.
Registarski podaci također mogu biti dostupni privatnim tvrtkama i organizacijama. U nekim slučajevima ove tvrtke mogu čuvati svoje vlastite baze podataka sa svojom vrstom informacija o osobama koje su poslovale s njima ili imali neki oblik suradnje u prošlosti. Primjerice, banke mogu čuvati podatke o svojim klijentima te njihovom financijskom stanju i povijesti plaćanja.
Svrha registarskih informacija je da olakša ljudima pristup različitim vrstama podataka o drugima ili samima sebi. Na primjer, pomoću registarskih informacija ljudi mogu provjeriti svoje financijsko stanje ili potražiti nekoga tko je nestao. Ono što je još važnije jest da omogućava drugima da provjeravaju poverljivost pojedinaca i potvrde istinitost njihovih tvrdnji.
0 Comments