Hrvatska je dom za mnoge legende, uključujući one koje sežu unatrag stoljećima. Od starog spisa do lokalnih predaja, postoje neke zajedničke teme koje se mogu naći u većini hrvatskih legendi. Ova je predstavka namijenjena da pruži detaljnu pregled o nekim od najpoznatijih hrvatskih legendarnih priča.
Hrvatske legende su poznate osobe iz povijesti Hrvatske, koje su postigle značajne uspjehe u različitim područjima. To mogu biti državnici, vojskovođe, humanisti, umjetnici i sportaši. Neki od najpoznatijih hrvatskih legendi su vladari Petar Krešimir IV., Dmitar Zvonimir i Tomislav I., skladatelji Luka Sorkočević i Ivan Zajc, književnik Ivan Gundulić te glumac Rade Šerbedžija.
Sadržaj
Early Life
Marko Kraljević se pojavio u istoriji Srbije kao vojskovođa i junak u borbi protiv turske vlasti. Pre početka rata, Marko je bio sin župana Vukašina Mrnjavčevića, vladara južne Srbije. Marko je odrastao u okruženju ratnika i svakodnevno je čuo priče o ratovima. Njegov otac ga je školovao u vojničkim veštinama od najranijeg doba, a kad mu je bilo jedanaest godina, postao je član svoje prve vojske. On se brzo usavršavao u ratništvu i postajao sve bolji i iskusniji ratnik.
Rat za slobodu
Kada su Turci napali Srbiju 1389. godine, Marko se pridružio ocu na bojištu. Zaista je pokazao svoje ratničko umijeće koje ga je stvorilo junakom među pobunjenim Srbima. Marko se obračunavao sa Turcima i uspijevao da zadrži teritoriju na Kosovu Polju i okolnim oblastima. Iako su ga Turci napali više puta, on nikada nije položio oružje pred njima. Uspio je da pobjedi Turke tri puta na Kosovom Polju, što mu je donijelo slavu među narodom Srbije.
Smrt
1395. godine, Marko Kraljević ubio je sultana Bajazida I na Bitkom polju kod Kosovo polja. To ga je dovelo do još većeg slave među narodom srpskog naroda. Međutim, to će biti njegova posljednja bitka jer ga su Turci ubili 1399-te godine na Kosovom Polju tokom borbe protiv akropolskog garnizona turaka u Prizrenu gdje se spojila sa bojnom grupom cara Lazara. Njegova smrt bila je veliki gubitak za Srbiji jer su Turci nastavili da vladaju zemljom nekoliko decenija nakon njegove smrti.
Early Life of Trpimir
Trpimir was a ruler of Croatia from 845 to 864. He was the founder of the House of Trpimirović and is considered to be the first native Croatian king by historians. Trpimir was born around 820 as the son of Muncimir who ruled in northern Croatia. He succeeded his father and became the King of Croatia in 845. During his reign, he conducted several military campaigns against neighbouring countries and won several victories. He also issued a royal charter, known as ‘Trpimirov Plac’, which is considered to be among the earliest surviving documents written in the Croatian language.
Administration and Achievements
Under Trpimir’s rule, Croatia reached its territorial peak with significant gains in Dalmatia and Bosnia. He managed an effective administration over his kingdom which was divided into counties called zupanias. He also established a court system with two levels which formed a basis for Croatian law code known as ‘Statute of Duke Trpimir’ or ‘Book of Law’. This code contained civil, criminal and military regulations which governed life in Croatia.
Religion
Trpimir was an ardent Christian and he actively supported missionaries who were sent by Pope Nicholas I to spread Christianity among Croats during his rule. He also built many churches throughout his reign including one dedicated to Saint Peter at Nin which is believed to be the oldest church in Croatia still standing today.
Death
Trpimir died in 864 leaving behind three sons who succeeded him as rulers of Croatia. His death marked the end of an era in Croatian history as he had been able to unite Croats under one banner after centuries of turmoil and unrest. The legacy that he left behind helped shape Croatia into what it is today, a nation with a distinct identity that has been preserved for centuries since then.
Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan
Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan su bili članovi plemićke obitelji koja se proslavila u povijesti Hrvatske. Oba su se borila za slobodu Hrvatske i postala herojska imena. Petar Zrinski bio je vojskovođa i vladalački član obitelji, dok je Fran Krsto Frankopan bio vjerski lider. Petar Zrinski je bio poznat po svojoj borbi protiv Osmanskog Carstva, a njegov najveći uspjeh bio je obraniti utvrdu Szigetvar od osmanskih snaga 1664. godine. Iako je utvrda napokon pala, Petarova hrabrost i odlučnost su privukli pažnju Evrope, a njegova smrt postala je simbolom hrvatskog otpora osmanskoj vlasti.
Fran Krsto Frankopan bio je glavni predstavnik protestantske crkve u Hrvatskoj tijekom svoje karijere. On je bio prvi hrvatski knez koji se uspio izboriti za autonomiju pod vlašću Austrije, te je također pomogao u uvođenju novih Zakona o ravnopravnosti katoličkih i protestantskih obreda u Hrvatskoj. Svojim političkim i vjerskim djelovanjem, Fran Krsto Frankopan postao je simbol slobode vjerovanja i jedna od najvažnijih ličnosti hrvatske povijesti.
Zajedno, Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan su simboli hrabrosti, snage i otpora Hrvata protiv zauzimanja sile koje se trudile osvojiti hrvatsku zemlju. Svoje živote posvetili su brani Hrvatsku od strane invazivnih sila te su tako postali jedne od najvažnijih ličnosti hrvatske historije.
Early life
Juraj Dalmatinac se rodio u Zadru 15. januara 1450. godine. Otac mu je bio veliki trgovac i gradonačelnik, a majka je bila iz obitelji Benvenutih. Juraj je odrastao u obitelji sa visokim društvenim statusom i imao je dobro obrazovanje. Njegova porodica se preselila u Veneciju gdje je Juraj nastavio svoje školovanje i počeo se baviti arhitekturom.
Rad
Juraj Dalmatinac je napravio mnoge remek djela u Zadru, Veneciji i drugim dijelovima današnje Hrvatske i Italije. Među njegovim najpoznatijim radovima su Palača Grimani, Katedrala Sv. Dujma, crkva Sv. Ivana Krstitelja, crkva Sv. Marije te brojni drugi znameniti zdanja iz tog vremena. Njegova arhitektura je bila kombinacija klasičnih stilova s elementima renesanse i baroka koji su pružili jedinstveni izgled njegovim projektima.
Također je radio na brojnim projektima poput mostova, fontana i trgova koji su svoj puni potencijal postigli tek mnogo godina kasnije te su danas prepoznati kao neki od najimpresivnijih primjeraka renesansne arhitekture u regiji.
Osim arhitekture, Juraj Dalmatinac je radio na književnom djelu pod naslovom „Dalmatinski misal“ iz 1510., a također je osmislio prvi hrvatski novčić s likom svoga oca poznatog pod imenom “Zadarski novac”.
Legacy
Juraj Dalmatinac ostavio je trajan trag u povijesti Hrvatske arhitekture te predstavlja jednu od glavnih figura renesanse naše zemlje. Ono što čini ovog velikog umjetnika još impresivnijim jest činjenica da se većina njegovih radova danas može vidjeti unutar gradova gdje su sagrađeni, čime on postaje simbol renesanse koja još uvijek pleni ljudsko oko svojom zapanjujućom ljepotom.
Iako većina slika Juraja Dalmatinca ne postoji više, on još uvijek živi unutar svakog dijela Hrvatske arhitekture koja podsjeća na period renesanse kada se on rodio te postao jedan od njenih glavnih predstavnika.
Early Life
Nikola Šubić Zrinski rođen je u zagrebačkom dvoru 15. rujna 1542. godine. Rođen je kao sin Nikola Šubića Zrinskog i Jelene, članice plemićke obitelji Frankopan. Njegov otac je bio hrvatski veliki vlastelin koji se proslavio kao ratnik i državnik. Za vrijeme Nikolaovo mladosti, njegov otac je postavio temelje uspješnom obračunu s Turkom. Međutim, on se nije uspio potpuno pomiriti s Turcima jer je jedan od njegovih sinova ubijen u bitci kod Szigetha.
Political Career
Nakon smrti svog oca 1566., Nikola Šubić Zrinski preuzeo je zahtjeve za stvaranje mira s Turcima. Godine 1573., Habsburška monarhija naslijedila je hrvatsku vlast u području Srednje Europe i Zrinski se pridružio habsburškim silama u njihovim borbama protiv Turaka. Osim toga, provodio je reforme pravne i upravne prirode u Hrvatskoj da bi se osigurala ravnoteža između različitih skupina na području Hrvatske i Ugarske te da bi se razvilo trgovanje između dva područja. Kao mirotvorac, Zrinski se uspio dogovoriti s Turkom o mirnom razdoblju od nekoliko godina tako da su obje strane imale vremena za pripremu za buduće sukobe.
Death
Godine 1664., Nikola Šubić Zrinski odlučio je izvršiti atentat na turski vezir Osman-pašu na utvrdu Szigetvar u Ugarskoj koja je tada bila okupirana od strane Turaka. Nakon neuspjeha u tom pokušaju, Zrinski i njegovi ljudi okruženi su sa svih strana od strane turske vojske koja ih je opsjedala tri mjeseca dok nisu pristali predati se turskom sultanatau. Nakon predaje, Šubić i njegovi ljudi bili su pohrljeni u turski logor gdje su podvrgnuti mučenju te naposljetku ubijeni 1575. godine.
Legacy
Nikola Šubić Zrinski smatra se jednim od najpoznatijih hrvatskih junaka koji su branili Hrvatsku protiv osmanskih napada tijekom 16-og stoljeća te ga danas mnogi smatraju simbolom hrvatske slobode i hrabrosti.[1] Nalazi se među likovima poznatim po slavnoj povijesti Hrvata koji simboliziraju obranu domovine protiv tuđinske invazije.[2] U čast Nikola Šubić Zriniskog postavljen je spomenik 1891., a 2005., on mu je dodijeljen Orden Danice hrvatske s likom svoga imena (ODR Nikole Subica Zriniskoga).
0 Comments