Što je aristo

Što je aristo je skraćeni naziv za aristokraciju, vrstu društvenog uređenja u kojem su vladari i sve veće društvene klase bili odvojeni od običnih ljudi. Aristokratske klase su obično bile privilegirane u pogledu imovine, imena, obrazovanja i drugih mogućnosti. Aristokratija je uglavnom postojala u starim državama poput Grčke ili Rima.

Aristotel je grčki filozof iz 4. stoljeća prije Krista. Njegova djela obuhvaćaju širok raspon tema, uključujući etiku, logiku, fiziku i biologiju. Njegovi se radovi smatraju ključnim u razvoju zapadnog razmišljanja i obrazovanja.

Život

Aristotel je bio grčki filozof rođen u Stagiru, u Makedoniji, 384. godine prije nove ere. Njegov otac, Nikomah, bio je lekar koji je služio kralju Aminta II. Kao dijete, Aristotel je bio obdaren iznimnim sposobnostima i već sa 17 godina školovao se u Atini kod Platonove škole Akademije. Tamo je proveo 20 godina studirajući i razvijajući vlastite ideje i teorije.

Rad

Aristotelova djela obuhvaćaju egzakte znanosti poput biologije, astronomije i medicine; logiku; filozofiju etike; političku teoriju; i estetiku. Njegova glavna djela uključivala su Organon (skup logičkih traktata), Fiziku, Metafiziku i Etiku Nikomaheja. Aristotelova djela prerasla su vrijeme u kome su napisana i zauzela su središnje mjesto na Zapadu do sredine 19. stoljeća.

Filozofija

Aristotelova filozofija bila je nadahnuta Platonovom filozofskom tradicijom te se temelji na pozitivno-normativnom pristupu problemima moralne psihologije, etike i politike. On smatra da postoji prirodna tendencija čovjeka prema dobru te da postoje objektivna načela moralnog ponašanja zasnovana na razumu. On je također govorio o idealnom državnom uređenju koje bi omogućilo ljudima da žive autentični život prema etici koja promiče dobrobit svih članova društva.

Zaključak

Aristotel je jedan od najuticajnih mislilaca svih vremena čija djela još uvijek utječu na ljudsko razmišljanje danas. Njegovo istraživanje obuhvatilo je mnoge područja znanosti i filozofije poput astronomije, logike, medicine itd., a njegove ideje o etici još uvijek igraju važnu ulogu u modernom društvu.

Aristotelovo filozofsko učenje

Aristotelovo filozofsko učenje obuhvaća niz tema koje čine temelj njegove misli. On je bio jedan od najutjecajnijih i najcjenjenijih grčkih filozofa, a smatra se da je njegov doprinos znanosti i našem razumijevanju svijeta bio neprocjenjiv. Aristotel je u svojim knjigama razmatrao mnoge ideje i teorije, od metafizike do etike. Njegova filozofija bila je vrlo složena i intelektualna, ali su u njoj postignuti značajni napredak.

Njegovo prvo područje interesa bila je metafizika, koja se bavi pitanjima bitka, stvarnosti i smisla postojanja. U svojoj Metaphysicsu on je raspravljao o bitnim pitanjima kao što su poreklo i priroda stvari, te pojam istine. Osim toga, Aristotel je također govorio o etici, koja se bavi vrijednostima i obavezama ljudi prema drugima. U svojoj književnosti on se fokusirao na ideju da postoji moralni zakon koji regulira ljudsko ponašanje. Također je govorio o političkoj teoriji koja uključuje ideju da su ljudska društva uspostavljenja pravila koja im omogućuju da funkcioniraju pravedno i efikasno.

Uz to, Aristotel je također radio na području logike i znanosti. On je smatrao da postoji opći zakon koji regulira univerzalne istine te da postoji način na koji možemo doći do istina preko logike i argumentacije. Ova dva područja bila su vrlo važna u nauci jer su omogućila ljudima da prepoznaju stvari poput logike i matematike te da saznaju više o svijetu oko sebe.

U cilju stvaranja jasne slike o svom misaonom procesu, Aristotelovo filozofsko učenje obuhvaćalo je mnoge aspekte života: od ontologije do etike, političke teorije do logike i znanosti. Ono što ga čini posebnim jest činjenica da su mnoge njegove ideje još uvijek relevantne danas te su uticale na moderno razmišljanje o svijetu oko nas.

Logika i metafizika kod Aristotela

U Aristotelovoj filozofiji postoji uzajamna veza između logike i metafizike, što se može vidjeti u njegovim djelima „Organon” i „Metafizika”. U „Organonu” on se bavi pitanjima logike, dok je „Metafizika” usmjerena prema pitanjima biti, postojanja i istine. Na taj način, Aristotelova logika pomaže nam da razumijemo njegove metafizičke tvrdnje.

Aristotelova logika je bila jedan od prvih sustava misli koji je uspostavio razumno pristup znanosti. On je smatrao da se znanje otkriva putem argumentacije koja temelji na činjenicama. Stoga, možemo reći da je Aristotelova logika temelj za gotovo sve suvremene teorije mišljenja i znanosti. Također vjeruje da pojam istine treba biti široko definiran kako bi se mogao primijeniti na svaki aspekt ljudskog iskustva.

Kao što smo već spomenuli, Aristotelova metafizika se bavi pitanjima biti, postojanja i istine. On smatra da svako postojanje ima svoju jedinstvenu prirodu koja ga oblikuje i čini ga onim što jest. Također je uvjeren da postoje neke univerzalne istine koje leže u svim stvarima koje postoje. Npr., on vjeruje da postoji univerzalni princip dobra koji oblikuje ljudsko ponašanje i djelovanje te mu pomaže da ostvari puni potencijal ljudskoga bića.

U svom djelu „Metafizika”, Aristotel također govori o dva vrlo važna pojma – forma (morfé) i materija (hýlé). Smatra da je materija ono što stvari čini materijalnim; a forma ono što stvari čini specifičnim – one stvaraju njihovu jedinstvenost. Također vjeruje da bez obzira na to poznato li nam je ili nepoznato – sve fenomenološko bitno opstoji unutar forma-materija dualiteta, gdje ta dva elementa stoji u ravnoteži međusobno međusobno prožimajući se tako da stvari mogu ostati jedinstvenim dok s druge strane imaju realnu egzistenciju.

U svom djelu „Metafizika”, Aristotel također govori o mnogim drugim pojmovima poput božanskog principa (tao), bića (ontos), mudrosti (sophia), ljudske duše (pneuma) itd., ali svi ti pojmovi su temelji na dualitet forma-materija te su dijametralno suprotni ideji o monizmu koja prevladava danas u filozofiji i znanosti. Dakle, možemo reći da je logika bila temelj za Aristotelov metafizikalni sustav misli koji još uvijek utječe na moderno mišljenje više od 2 000 godina poslije nastanka njegove filozofije .

Aristotelova epistemološka teorija

Aristotelova epistemološka teorija temelji se na njegovoj filozofiji poznavanja, odnosno, učenju. On je postavio temelje za koncept poznat kao ‘intelektualni akt’, u kojem se poimanje stvari obavlja sve dok se ne spozna pravi smisao. U Aristotelovoj filozofiji o poznavanju, intelektualni akt je proces spoznaje i razumijevanja u kojemu subjektivno razmatranje i logičko mišljenje igraju važnu ulogu. Proces intelektualnog aktiviranja je vrlo složen proces razmišljanja kojim se uspostavljaju nove veze između poznatih činjenica i one nove. Aristotel je postavio četiri glavne vrste intelektualnih aktivnosti: eksperimentiranje, promatranje, razmišljanje i spoznaja. Intelektualni akt je, prema Aristotelu, zapravo proces shvaćanja onoga što jest tako da se mogu postaviti novi zaključci o stvarima.

Kada govorimo o procesima eksperimentiranja i promatranja, to podrazumijeva da subjekt posmatra neki objekt ili događaj pažljivo i pažljivo radi istraživanja ili promatranja. Također bi trebao biti sposoban da prati što se događa i daje informacije o tome bez sudova ili predrasuda. Proces razmišljanja povezan je sa analizom informacija prikupljenih od strane istraživača ili promatrača i temelji se na logičkom mišljenju ili dedukciji koja omogućava donošenje zaključaka o nekom objektu ili događaju. Na kraju procesa intelektualnog akta dolazi do spoznaje kojoj subjekt može dati smisao radi usvajanja novih znanja. Ova spoznaja može biti potvrđena samo istraživanjima ili činjenica kojoj subjekt može vjerovati bez sumnji u njenu tačnost.

Učinci Aristotelove filozofije

Aristotelova filozofija ima dugu tradiciju i još uvijek se primjenjuje u modernoj teoriji. Filozofija koju je utemeljio Aristotel utjecala je na mnoga područja, od etike do logike. Njegovi učinci se mogu vidjeti danas, pa ćemo pogledati neke od najvažnijih učinaka njegove filozofije.

Prvo, Aristotel je razradio metodologiju za istraživanje prirodnih znanosti. On je predložio da se znanstveno istraživanje temelji na empiriji i logičkom razmišljanju. Ovo je postavilo temelje za moderno znanstveno istraživanje i bilo je temeljna podloga za sve moderne znanosti.

Drugo, Aristotelova etika pružila je jedan od prvih sustava etike koji su se oslanjali na razum i razmišljanje umjesto na tradicionalne oblike moralnog ponašanja. Njegova etika definirala je koncept ‘dobra životna djela’ kao put prema ‘dobrom životu’. Sustav koji je utemeljio postao je osnova mnogih modernih sustava etike.

Treće, Aristotela logici je postalo jedno od najvažnijih područja nauke još od antičkog vremena pa sve do današnjih dana. Nastojao je formulirati pravila koja bi omogućila ljudima da uspostave točne izvedbene argumente. Stvorio je terminološki i simbolički sustav koji još uvijek služi kao temelj moderne logike.

Zadnji, ali ne manje važan, učinak Aristotela bio bi stvaranje političke filozofije koja se temelji na ideji da vlada treba biti usmjeravan prema interesima cijele zajednice umjesto pojedinaca. Ova ideja utemeljuje mnoge moderne političke sustave širom svijeta i omogućava ljudima da rade na stvaranju društva u kojem će većina biti obuhvaćena i biti poslušni društvenim dogovorima.

Aristoteli su dali veliki doprinos filozofskim spoznajama, a njegovi su utjecaji još uvijek vidljivi danas. Nastavit ćemo pohvaliti nadahnuće nastalo iz njegove mudrosti i truda da unaprijedi ljudskost cijele čovječanstvo.