Što je biheviorizam je filozofsko i psihološko učenje koje se temelji na tome da ponašanje osobe može biti objašnjeno procesima izvedive prilagodbe. Njegova suština je u tome da će se, uz odgovarajuću stimulaciju i nagrađivanje, ljudsko ponašanje promijeniti. Biheviorizam je koristio različite metode za mjerenje i proučavanje ljudskog ponašanja, od eksperimentalne psihologije do socijalne pedagogije.
Biheviorizam je škola psihologije koja se bavi proučavanjem ponašanja i doživljaja životinja i ljudi. Bihevioristi koriste zakone poznate kao zakoni vladanja da bi objasnili različite obrasce ponašanja.
Sadržaj
Principi biheviorizma
Principi biheviorizma nastali su kao rezultat rada mnogih psihologa tokom prošlog stoljeća. Teorija se temelji na vjerovanju da je ljudsko ponašanje pod utjecajem okoline i da ga se može promijeniti pružanjem odgovarajuće nagrade ili kazne. Cilj biheviorizma je formiranje novih i pravilnih obrazaca ponašanja, a postignut će se uz pomoć postupaka učenja i vježbanja. Dva glavna principa ovog pristupa su pozitivna motivacija i negativno kažnjavanje. Pozitivna motivacija uključuje nagrađivanje nekog za primjenu željenog ili poželjnog ponašanja, dok negativno kažnjavanje podrazumijeva da će osoba biti kaznena ako ne uspije postići željeni cilj.
Ključne ideje biheviorizma sastoje se od tri glavna koncepta: refleksija, učenja i utvrđivanja. Refleksija je proces gdje se određeni stimulus ili događaj dovodi u vezu s odgovarajućom akcijom, što znači da će ta akcija biti izvedena svaki put kad se taj isti stimulus ili događaj javi na scenu. Učenje je proces gdje je potrebno vrijeme da bi se neka akcija dosljedno primjenivala, što znači da će osoba naučiti davati tu akciju svaki put kada se dogodi odgovarajući stimulus. Utvrđivanje je proces gdje se osobi pružaju nagrade (pozitivna motivacija) ili kazne (negativno kažnjavanje) za određeno ponašanje, što dovodi do stvaranja novih obrazaca ponašanja u budućnosti.
Kako bihavioristicko razmišljanje može biti efikasno u mnogo različitih situacijama, a posebice u edukaciji. Primjenom principa biheviorista moguće je poticati pozitivne obrasce ponašanja, te poticati one višaktere, usmjeriti djecu prema uspjetku i dati im alate za savladavanju prepreka na putu do cilja.
Međutim, treba napomenuti da principi biheviorizma trebaju biti primjenjeni s oprezom jer mogu dovesti do lošeg ishoda ako se prekomjerno kažnjava djecu iako ono možda ne razumije puno situacije kojoj prisustvuju. Također treba napomenuti da je važno da roditelji inspiriraju djecu na uspjetak bez prekomjerne upotrebe metoda poput pozitivne motivacije i negativnog kažnjavanja; jer to će sigurno biti neefikasno ako dijete nema motivacijskog okruženja potrebno za postizanje ciljanog rezultata.
Uloga nagrade i kazne u biheviorizmu
Biheviorizam je psihologija koja se temelji na postavci da se ljudsko ponašanje definira kroz odgovor na okolinske podražaje. Ova teorija značajno je pridonijela razvoju nagrada i kazni kao metoda utjecaja na ljudsko ponašanje. Nagrade i kazne su sredstva koja se koriste za poticanje ili modificiranje ponašanja. Nagrade su podražaji koji su usmjereni na poticanje poželjnog ponašanja, dok je kazna sredstvo za prestanak nepoželjnog ponašanja. Bihevioristi vjeruju da će pozitivna stimulacija, odnosno nagrađivanje, podsjetiti osobu da vrijedi naporno raditi, dok će negativna stimulacija, odnosno kažnjavanje, spriječiti osobu da se bavi nepoželjnim ponašanjem. Biheviorizam smatra da ako se osoba nagrađuje za izvedbu pozitivnih postupaka ili kažnjava za izvedbu nepoželjenih postupaka, onda će ta osoba biti sklona ponavljanju tim postupcima u budućnosti. Stoga je uloga nagrade i kazne u biheviorizmu važna jer omogućava ljudima da mijenjaju svoje ponašanje i steknu nove vrline i veštine.
Nagrađivanjem pozitivnih akcija možemo potaknuti ljude da ispravno reaguju u različitim situacijama. Također, možemo poticati ljude da rade više od onoga što im je potrebno ili smo im obećali. Na primjer, ako dijete radi dobro u školi i dobiva nagradu za to, to će ga motivirati da naporno radi na slijedećem testu. Za razliku od toga, kažnavanje omogućava otklanjanje nepoželjenog ponašanja. Na primjer, ako dijete pljuva u javnosti i kažnjava ga se zbog toga, ono će biti manje sklono tom ponašanju u budućnosti.
U svakom slučaju bihevioristička teorija obuhvaća upotrebu nagrada i kažnji jer smatraju da su te metode djelotvornije od druge metode uticaja na ljudsko ponašanje. Stoga igraju važnu ulogu u biheviorizmu jer omogućavaju ljudima da mijenjaju svoje postupke i steknu nove vrline i veštine na efikasni način.
Primjena biheviorizma u svakodnevnom životu
Biheviorizam je psihologija koja se temelji na tome da se ljudsko ponašanje može objasniti i predvidjeti na temelju učenja. Učenje se može dogoditi kroz različite vrste podražaja i odgovora, neovisno o tome je li osoba svjesna postupka ili ne. S obzirom na to da biheviorizam snažno podupire ideju da je ponašanje rezultat učenja, on se može iskoristiti za poboljšanje ljudskog života. Primjenom principa biheviorizma, ljudi mogu naučiti kako promijeniti nepoželjno ponašanje i naučiti ono što žele.
Korištenje biheviorističkih pristupa može biti od velike koristi u svakodnevnom životu. Na primjer, ako netko ima lošu naviku, kao što je pušenje ili jedenje prevelikih dijelova hrane, taj će princip pomoći u identifikaciji navike i promjenama vezanim za tu naviku. Princip biheviorizma također se može iskoristiti za stvaranje nove navike poput vježbanja, čitanja ili meditacije. Korištenjem pozitivnih poticaja i redovitim praćenjem postignutih ciljeva moguće je usmjeravati svoju motivaciju na poželjan smjer.
Nastavnici također mogu iskoristiti princip biheviorizma kako bi osigurali da nastava bude produktivnija i zanimljivija za učenike. Različite metode nagrađivanja mogu biti korištene kako bi se potaknulo pozitivno ponašanje među mladim generacijama te pojačalo razumijevanje gradiva i dobivanje boljih rezultata smanjenim napornim radom. U situacijama gdje su djeca bila suočena sa strahom ili anksioznostima, primjenom principa biheviorizma moglo se postići relaksirajuće okruženje gdje će oni biti slobodni da budu samopouzdani te dostignuti pun potencijal svojih sposobnosti.
U svakom slučaju, važno je napomenuti da principe biheviorizma treba primjenjivati isključivo sa dugoročnim ciljem usmjeravanja ljudskog ponašanja prema poželjanom smjeru bez nanosenja traumatskih posljedica na osobu kojoj se ta metoda primjenjuje.
Bihevioristički pristupi u obrazovanju
Bihevioristički pristup u obrazovanju zasniva se na empirijskim znanstvenim istraživanjima i na temelju njega se postavlja hipoteza o tome kako obrazovni proces utječe na ponašanje pojedinca. Teorija biheviorizma bazira se na školskom psihologu Johnu Watsonu, koji je razvio niz tehnika za proučavanje ponašanja pojedinaca. Ove tehnike baziraju se na postavljanju hipoteze i praćenju rezultata, a mogu se primijeniti u različitim okolnostima, uključujući i obrazovanje. Na primjer, bihevioristi koriste metode kao što su operantni učenje, refleksno učenje i usmjeravanje ponašanja da istraže kako određeni obrazovni procesi utječu na ponašanje pojedinca. Obično se mogu odrediti postupci koji će pojedinca motivirati da promijeni svoje ponašanje ili stekne nove vještine.
Klasična kondicioniranost je primjer jednog od glavnih principa biheviorizma. Ova tehnika podrazumijeva postavljanje hipoteze o tome kako će određeni podražaji utjecati na obnašanje pojedinca. Kada je ta hipoteza potvrđena, može se primijeniti metoda usmjeravanja ponašanja koja će potaknuti pozitivne promjene u ponašanju i motivirati pojedinca da stekne nove vještine ili promijeni svoju percepciju stvari. Primjenom Biheviorističke teorije moguće je analizirati različite aspekte ljudskog ponašanja, a time i naučiti više o tome kako utjecati na ljudsko mišljenje i djelovanje. Osim toga, Bihevioristički pristup također može biti koristan za razumijevanje dinamike međuljudskih odnosa i za razvoj efikasnih strategija za upravljanje ljudskim resursima.
U skladu s Biheviorističkim pristupom u obrazovanju, profesori trebaju biti spremni prepoznati određene aspekte u vlastitom radnom okruženju ili radnom mjestu te primjeniti adekvatne strategije usmjeravanja ljudskih resursa (strategija prema cilju). Također mogu provoditi istraživanja koja će im omogućiti da bolje shvate motivacijske poticaje studentima te da stvaraju program usmjeravanja prema cilju gdje ćemo mi biti svjesni potreba studenata i nuditi im adekvatnu podršku za ostvarivanja planova usmjeravanja prema ciljustrukturama. Obzirom da je ovaj pristup temeljen na empirijskom istraživanju, profesori bi morali redovito provoditi istraživanja radi praćenja napretka studenata radi boljeg razumijevanja nastavnih programa ili druge strategije usmjeravanja prema ciljustrukturama.
Uglavnom, Bihevioristički pristup u obrazovanju oslanjan je na empirijske spoznaje o tome kako ljudsko ponašanje možemo mjenjati putem odgovarajućih strategija usmjeravanja prema ciljustrukturama ili programima podrške/mentorstva. Primjenom ove metode profesori mogu boljet shvaćati potrebe studenata te im omoguućiti ostvarivanaja nastavnih ciljava
Bihevioristička psihoterapija
Bihevioristička psihoterapija je oblik terapije koji se temelji na teoriji koja uključuje proučavanje ponašanja ljudi i njihovog međusobnog odnosa. Glavni cilj biheviorističke psihoterapije je promjeniti neželjeno ili destruktivno ponašanje i prilagoditi ga okruženju. Bihevioristička psihoterapija se temelji na konceptu da je osoba sposobna mijenjati svoje ponašanje putem promjene svojih misli, stavova i percepcija. U tom smislu, bihevioristička terapija obuhvaća različite tehnike kako bi se postigla željena promjena u ponašanju. Tehnike uključuju istraživanje različitih vrsta ponašanja, analizu situacija i provođenje rasprava o vrijednostima i normama. Bihevioristička psihoterapeut također može koristiti tehnike poput kondicioniranja ili modeliranja za poticanje pozitivnih promjena u ponašanju pacijenta.
Ciljevi biheviorističke terapije su individualni ili grupni, a mogu biti usmjereni prema različitim problemima ili stanjima, poput anksioznosti, agresivnosti ili depresije. Terapeuti biheviorizma često primjenjuju strategije motivacije i pohvale kako bi se postiglo traženo ponašanje od pacijenta. Ove strategije mogu biti potaknuta simboličkom nagradom ili iskustvenom nagradom za pozitivan napredak. Druga metoda koja se često koristi u biheviorizmu je operativno usmjeravanje, što podrazumijeva stvaranje jasnih ciljeva i planova za postizanje tih ciljeva.
Bihevioralna psihoterapija je efikasna metoda jer se fokusira na ljudsko ponašanje i nastoji uticati na to da bude drugačije od onoga što je bilo prije. Međutim, upotreba ove metode zahtijeva pažljivo praćenje i procjenu svakog slučaja posebno jer neke tehnike mogu biti neprikladne za određene situacije pa čak i štetne ako se ne pravilno primjenjuju. Također treba imati na umu da ova vrsta terapije možda neće biti prikladna za sve ljudske probleme jer traženje promene misli, stavova i percepcija možda nisu dostupne svim osobama u određenoj situaciji.
0 Comments