Što je apraksija

Apraksija je mentalni poremećaj koji se očituje kao gubitak motoričke sposobnosti da se izvedu poznate i dosad poznate radnje bez izgledne promjene u intelektualnim funkcijama. To obično uključuje vještine motorike, poput hodanja, govora i korištenja alata. Apraksija se može rezultirati od bolesti, ozljeda, moždanog udara ili drugih oštećenja mozga.

Apraksija je pojam koji se odnosi na poremećaj u ponašanju koji se manifestira kao gubitak sposobnosti da se prilagode novim situacijama i načinima rješavanja problema. Osobe sa apraksijom su također u stanju gubiti sposobnost razmišljanja i planiranja, a također i sposobnost da izvode složene radnje.

Apraksija – što je to?

Apraksija je oblik poremećaja pamćenja koji se manifestira kroz smanjenu sposobnost da se izvrše praktične radnje. Uglavnom je povezan sa starenjem, ali može biti uzrokovan i određenim bolestima ili ozljedama. Apraksija također uključuje gubitak izvedbenih veština, poput čitanja, govorenja, razmišljanja i slično.

Kako se apraksija manifestira?

Apraksija se manifestira na različite načine. Neki od najčešćih simptoma uključuju problema sa usvajanjem novih informacija i zapamćivanjem postojećih informacija. Osoba s apraxijom možda neće biti u mogućnosti da zapamti postojeće informacije ili da usvoji nove veštine. Također mogu imati problema sa praktičnim zadacima, poput činjenice da ne mogu da obuku nova radna mesta ili da obavljaju domaće poslove. Drugi simptomi apraxije uključuju teškoća u pokretanju motoričkih aktivnosti, kao što je hodanje ili rezanje hrane s vilicom i nožem. Mogu se otežati verbalni aktiviteti, poput govoravanja ili formulisanja gramatički ispravnih rečenica.

Apraksija

Apraksija je neuspjeh u reprodukciji ponašanja i radnji koje su ranije uspješno poznate. To se obično javlja zbog oštećenja ili bolesti mozga. Apraksija se najčešće javlja kod starijih osoba, ali se može pojaviti u bilo kojoj dobi. Ponekad ljudi bez alzheimera ili drugih neuroloških stanja također pate od apraksije.

Apraksija obično uključuje gubitak sposobnosti da prepozna i koristi predmete, izvodi pravilne radnje i pravilno izgovara riječi. U nekim slučajevima, čak i obavljanje jednostavnih svakodnevnih radnji, poput četkanja zuba, postalo je previše teško za osobu s apraksijom. Apraksija također uključuje gubitak sposobnosti da se prisjetite svojih vlastitih imena ili drugih stvari koje bi trebalo biti poznate.

U većini slučajeva, apraksija dolazi do izražaja kod starijih osoba, posebno u skupini ljudi s dijagnozom alzheimera ili drugim neurološkim stanjima. Međutim, još uvijek postoje djece kojoj je dijagnosticirana apraksija. U ovim slučajevima djeca mogu imati poteškoća s motorikom i govorom te mogu imati problema sa spremanjem informacija i pristupom memoriji. Ovisno o težini simptoma, djeci s apraksijom mogu biti potrebni posebni programi obrazovanja ili posebna rehabilitacija da bi se osiguralo da ona funkcioniraju što više mogućnosti u svakodnevnom životu.

Što je apraksija?

Apraksija je poremećaj motoričke koordinacije koji ograničava sposobnost osobe da izvrši voljne motoričke akcije, iako su motorne funkcije ostale nepromijenjene. Također se naziva i poremećajom planiranja motoričkih zadataka. Apraksija se obično manifestira kao poteškoća u planiranju i razumijevanju prostornih koncepta ili pozicijskih odnosa ruku, nogu ili drugih dijelova tijela.

Što uzrokuje apraksiju?

Glavni uzrok apraksije je ozljeda mozga koja uključuje frontalnu i parietalnu regiju, a koja se obično javlja uslijed traume glave, bolesti mozga poput multiplog skleroze ili Alzheimerove bolesti te većina drugih neuroloških stanja. U nekim slučajevima apraksija može biti posljedica zaraznih bolesti, toplinskog oštećenja mozga te upotrebe određenih lijekova ili droge.

Apraksija

Apraksija je neurološka pojava koja se manifestira u poremećaju pokreta, što dovodi do ometanja izvršavanja svakodnevnih aktivnosti. Ona je često posljedica moždanog udara, ali i drugih neuroloških oboljenja. Manifestira se kao nemogućnost da se uradi nešto što je bila sposobna raditi. To može biti otežano ili nemoguće, iako pacijent ne nalazi nikakve poteškoće u razumijevanju šta treba da uradi.

Simptomi apraksije

Mnogi od simptoma apraksije nalikuju simptomima drugih neuroloških oboljenja. Najčešći simptomi su gubitak motoričke koordinacije, problem sa usmjeravanjem pozornosti, gubitak verbalnih sposobnosti i gubitak memorije. Također, pacijent može imati problema sa pravilno izgovaranjem riječi ili nebitnih pokreta tijela. U težim slučajevima, pacijent možda neće biti u stanju da iskaže svoje misli verbalno ili da shvati verbalne poruke drugih ljudi. Pacijent možda ima problema sa hodanjem bez zakašnjenja ili gubi ravnotežu često.

Lijekovi za apraksiju

Lijekovi za liječenje apraksija mogu biti usmjereni na vraćanje motorike i govora, normalizaciji funkcije kognitivnih procesa i poboljšanju prekida signala između mozga i tkiva u tjelesnim funkcijama. Lijekovi se mogu koristiti samostalno ili u kombinaciji sa fizikalnom terapija i rehabilitacija, ovisno o potrebi pacijenta. Međutim, važno je napomenuti da postoje neke nuspojave ljekova koji se mogu koristiti za liječenje apraksija pa bi svaki pacijent trebao biti upoznat sa rizicima prije upotrebe bilo kojeg ljeka za liječenje ove pojave.

Kako se liječi apraksija?

Ljudima s apraksija preporučuju se fizikalna terapija i rehabilitacija radi vraćanja motorike koordinaciji i govoru te normaliziranja funkcije kognitivnih procesa. Rehabilitacija obuhvaća individualne terapiske programe poput vežbi vida, govora i sluhova te radionica razmišljanja s ciljem jačanja snage volje i motivaciji pacijenta da to ostvari samostalno. Također se mogu koristiti razni psihološki pristupi poput terapijah igranja igara i druge vrste interaktivnih vežbi radi jačanja memorirajnih sposobnosti pacientovih biliga prema situaciji u kojoj je ta bolest nastala .

Mogući načini prevencije apraksije

Apraksija je stanje u kojem osoba gubi sposobnost planiranja, organizacije i izvođenja motoričkih radnji. Uobičajeno se smatra da apraksija nastaje kao posljedica traume mozga, ali postoje i druge čimbenike koji mogu uzrokovati taj problem. Prevencija apraksije sastoji se od identifikacije čimbenika rizika i primjene strategija zaštite.

Kako bi se smanjio rizik od pojave apraksije, potrebno je provesti edukaciju o preventivnim mjerama. Također, važno je naučiti roditelje i drugu obitelj o tome što trebaju učiniti u slučaju pojave simptoma apraksije. U tu svrhu potrebno je osigurati pristup informacija o lokalnim zdravstvenim uslugama i programe za liječenje.

Drugi način prevencije apraksije je pružanje podrške osobama s rano dijagnosticiranim neurološkim poremećajima, kao što su Alzheimerova bolest ili multipla skleroza (MS). U tu svrhu potrebno je povećati svijest o ranom prepoznavanju simptoma te osigurati pristup medikamentima i terapiji koja mogu olakšati simptome.

Treći način prevencije apraksije jest održavanje zdravog životnog stila. To uključuje pravilnu prehranu, redovito vježbanje, izbjegavanje pušenja duhanita i alkohola te redovitu analizu krvi za identifikaciju predisponiravih faktora poput visokog krvnog tlaka ili holesterola. Također je važno da se pacijenti redovito testiraju na bolesti mozga poput Parkinsonove bolesti ili epilespsija jer one mogu dovesti do pojave simptoma apraksije.

Posljednji dio prevencije apraksije obuhvaća pridržavanje propisanih postupaka rehabilitacijskog programa nakon ozljeda glave ili bilo kojeg neurološkog poremećaja. Rehabilitacija može uključivati fizioterapijske vježbe usmjerene na jačanje mišića i poboljšanju motoričkih sposobnosti te obuke mentalnih vještina usmjerne na poboljšanju memoriranja i pažnju. Osim toga, važno je da pacijent redovito prima medicinsku skrb od specijalista za neurološke poremećaje, ako je potrebno lijekovi trebaju biti propisani radi prevenciji simptoma apraksija.

U cilju prevenciji pojava apraksija bit će potrebno provoditi edukacione programe, osigurati podršku pacientima s rano dijagnosticiranim neurološkim bolestima te držati se pravilnog životnog stila i rehabilitaciji bolesnikovih programa. Samo tako možemo spriječiti pojava simptoma apraksija te omogućiti da pacient ostvari optimalni psihofiziološki status.