Amonijak je bezbojna, vrlo otrovna i lako ugrijiva gasovita tvar koja se često koristi u industriji. To je jedan od najvažnijih kemikalija u svijetu jer se može koristiti za proizvodnju velikog broja farmaceutskih i industrijskih proizvoda. Amonijak također ima svoju upotrebu u poljoprivredi, kao i za održavanje zdrave okoline.
Amonijak je organska jedinjenja koja se sastoji od atoma vodonika i dušičnog atoma. To je bezbojna, lako isparljiva tečnost koja se odlikuje specifičnim mirisom i slanom okusom. Amonijak se često koristi u industriji hrane, deterdženata, plastike i boja.
Sadržaj [hide]
Sastav amonijaka
Amonijak je jednostavna organska tvar s hemijskim sastavom NH3. To je bezbojni, lako topivi gas koji ima karakterističan miris. Amonijak se obično dobiva procesom Haber-Bosch, gde se vodik i azot iz zraka reaguju u prisustvu katalizatora, obično natrijumov nitrat. Amonijak se prirodno nalazi u atmosferi, ali je njegovo stvaranje i raspadanje regulisano prirodnim procesima. Takođe ima važnu ulogu u biogenoj cirkulaciji.
Amonijak se može dobiti i iz mineralnih sirovina, poput fosfata i sumpora, kao što su anhidrid fosforne kiseline i sulfat amonijuma. Takođe se može dobiti iz organskih materija poput različitih organskih otpadaka. Amonijak je hemijska supstanca koja je deo mnogih hemijskih reakcija, od obrade nafte do proizvodnje pesticida. On se takođe može upotrebljavati za čišćenje i dezinfekciju prostorija, jer ima mogućnost oksidacije mikroorganizama.
Amonijak ima bitnu ulogu u preradi hrane, jer se koristi za poboljšanje okusa hrane i povećanje njenog trajanja. Također igra važnu ulogu u preradi tekstila, jer se koristi za bojenje vlaken tekstila da bi se postigla potrebna boja ili toniranje određenog materijala. Amonijak se također široko upotrebljava za čišćenje metala i stvaranje površinskih slojeva na metalima da bi se poboljšala izdržljivost metala na habanje ili koroziju.
Kako se proizvodi amonijak?
Amonijak se proizvodi kroz Haber-Boschovu procesu, često smatrajući ga jednim od najvažnijih kemijskih postupaka u 20. stoljeću. Ova je tehnologija temeljena na reakciji između dušika u zraku i vodikovog plina, što rezultira sintezom amonijaka. Proces zahtijeva pritiskanje i zagrijavanje mješavine vodikovog plina i dušika do temperature od 500–600 ° C i pritiska od 150-250 bara (1,5 – 2,5 MPa). Temperatura i pritisak su važni da bi se postigla termodinamička ravnoteža u kojoj se amonijak sintetizira. Zatim se produkt hlađenjem kondenzira u tekući oblik amonijaka, a ostatak topline koristi za prethodnu obradu. Ovaj postupak je najčešće izveden pomoću silicija dioksida kao katalizatora.
Haber-Boschov proces također smanjuje emisije stakleničkih plinova povezanih s industrijskim postupcima, jer omogućava čišćenje zagađene atmosfere povezane s industrijskom uporabom energije. Postupak također doprinosi boljoj iskorištenosti resursa energije, jer može biti iskorišten za proizvodnju vodikovog plina (polazni materijal). U suprotnom bi se većina energije potrošila na preradu dušika iz okoliša u obliku amonijačnih soli (natrija nitrata ili nitrita).
Amonijak ima široku primjenu u različitim industrijama poput poljoprivrede, deterdžentima i kemikalijama. Stoga Haber-Boschov proces igra važnu ulogu u osiguravanju dosljedne opskrbe tih industrija amonijem.
Kako se koristi amonijak?
Amonijak, ili dušična kiselina, je jedan od najčešće korištenih čistača u domaćinstvima. Koristi se za čišćenje kamena, keramike i drugih tvrdih površina. Amonijak je također popularan za čišćenje prozora, mikrovalnih pećnica i ostale metalne i staklene površine. Također se može koristiti za uklanjanje zaprljanja s tepiha. Kada se ispravno koristi, amonijak je sigurno sredstvo za čišćenje i nema iritirajućeg mirisa.
Amonijak se može koristiti u spreju ili otopini vode. Najbolje je dodati nekoliko žlica amonijaka u sprej bocu punu vode i dobro promućkati da bi se omekšalo deterdžent. Isperite površinu vodom prije nego što počnete prati amonijakom, jer će to omogućiti da deterdžent bolje upija onečišćenja. Prilikom pranja površine s amonijakom pazite da ne preterate jer prevelika količina može oslabiti boju tepiha ili održavati suvišnu vlagu na površini koja bi mogla dovesti do rastu plijesni.
Nakon što ste potpuno isprali amonijak sa površine, morate poslužiti fino ispiranje s hladnom vodom da bi ste uklonili sav ostaci duhovnog deterdženta sa površine. To će joj dati dodatni sjaj i osigurati da pH deterdženta ne unesene trajno na materijal na koji ga nanosite. Svo to trebate učiniti prije nego što nanosite neki dubinski proizvod za čišćenje ili poliranje tepiha ili drugih materijala.
Uz pravilnu upotrebu, amonijak je odlično sredstvo za brzo i efikasno čišćenje mnogih tvrdih materija sa različitim tipovima oneciśćenja. Budućić nastojte da ga pravilno upotrebite i upamtite da ga nikad ne mećete direktno na vaş tepih ili druge materijale jer možete ozbiljno osrćetiti njihovo stanje.
Utjecaj amonijaka na okoliš
Amonijak je vrlo čest kemijski spoj koji se može naći u prirodnom okolišu, ali može biti i proizveden industrijski. To je značajan zagađivač zraka, a koncentracije amonijaka mogu biti opasne za ljudsko zdravlje i okoliš.
Kada se amonijak oslobađa u atmosferu, može se vezati s vodom i stvoriti mješavinu amonijaka i natrijevog klorida tzv. slana kiša. Ona je vrlo štetna po biljke jer im uzrokuje opekline, suhoću i povećava rizik od bolesti biljaka. U nekim slučajevima slana kiša može dovesti do smrti biljaka, što će u konačnici rezultirati gubitkom biodiverziteta.
Amonijak također utječe na površinske vode, stvarajući prekomjerne koncentracije amonija u čistim obalnim vodama ili jezerima. To može dovesti do narušavanja ravnoteže organskih tvari, što prouzrokuje promjenu u sastavu planktona (mikroskopske životinje) te ograničava raznolikost riba i drugih vodenih životinja.
Također, previsoke razine amonijaka mogu dovesti do stvaranja toksičnih tvari poput nitritnih spojeva koji su jednako opasni po ljudsko zdravlje i ekosustave. Zbog toga se potrebno obaviti istraživanja o razinama amonijaka u okolišu i poduzeti potrebne mjere za njegovo smanjenje.
Alternativne metode za proizvodnju amonijaka
Postoji niz alternativnih metoda za proizvodnju amonijaka. Najčešće se koriste metode elektrolize vode, elektrohemijske reakcije, termokemijske reakcije i anorganske sinteze. Elektroliza vode je jedna od najpopularnijih alternativnih metoda jer se može koristiti za proizvodnju amonijaka uz minimalne potrošne materijale i razmjerno malenu potrošnju energije. Metoda elektrolize vode temelji se na reakciji između vodikovog peroksida i klorida u prisutnosti struje da bi se stvorio amonijak.
Metoda anorganske sinteze je još jedna alternativna metoda koja koristi kemikalije za stvaranje amonijaka. U ovoj metodi, ugljični dioksid i vodik se miješaju pod pritiskom uz pomoć katalizatora da bi se stvorio amonijak. Ova metoda također nudi veliku prednost u pogledu minimalnih potrošnih materijala i minimalne troškove energije.
Termokemija je još jedan način proizvodnje amonija. Ova tehnologija temelji se na reakciji između primarnih sirovina, poput ugljika, vodonika ili dušika, pri visokim temperaturama da bi se stvorio amonijačni spojevi. Ova tehnologija je dosta skupa jer podrazumeva potrebu za visokim temperaturama i pritiskom za postizanje željenog cilja.
Elektrohemija je posljednja od navedenih alternativnih metoda koja se može koristiti za proizvodnju amonija. U ovoj metodi, dušikousitno obogaćeni spojevi poput nitrata ili sulfata otopljenih u vodi koriste se u elektrolitičkim ćelijama da bi se stvorio amoniacalni spojevi ili čista amonija.
0 Comments