Atomska bomba je jedan od najsnažnijih i najopasnijih oružja koje je čovječanstvo ikada stvorilo. To je vrsta nuklearnog oružja koje koristi atomsku energiju za uništavanje ciljeva. Ova vrsta bombe se koristi već više od 70 godina, ali još uvijek postavlja pitanja o etici i moralnosti korištenja takvog oružja.
Atomska bomba je vrsta energetske oružije koja koristi energiju atomskog jezgra i nuklearnu fuziju ili fisiju za proizvodnju izuzetno velike eksplozije.
Sadržaj
Atomska bomba prvi put korištena
Atomska bomba prvi put je korištena u Drugom svjetskom ratu, 6. kolovoza 1945., kada je SAD bombardirao japansko grad Hiroshima. Cilj napada bio je da se Japanska vojska ponizi te da obustavi borbu u ratu. Napadom su uništeni preko 70.000 života, a oko 70.000 ljudi je ranjeno ili oštećeno na neki drugi način. Druga atomska bomba bila je upotrijebljena 9. kolovoza 1945., nad gradom Nagasaki. Ovo je dovelo do okončanja rata i prekida nastojanja Japana za nastavljanjem borbe protiv SAD-a i saveznika.
Atomska bomba se razvila iz istraživanja koje su provedene tijekom Drugog svjetskog rata od strane američke vlade i vojske pod okriljem projekta Manhattan. Ideja iza ovog projekta bila je da se stvori oružje toliko moćno da bi moglo uništiti cijela gradska područja, što je dovelo do stvaranja atomske bombe koja se sastojala od urana ili plutonija.
Atomska bomba postala je jedno od najmoćnijih oružja modernog doba i dalje imaju veliku ulogu u međunarodnoj politici i strategiji sigurnosti zemalja diljem svijeta.
Kako se atomska bomba proizvodi?
Atomska bomba se stvara koristeći fizičku sirovinu nazvanu uran. Uran je radioaktivni element koji sadrži različite izotope. Izotopi su elementi koji imaju istu kemijsku formulu, ali različite atomske mase. Kako bi se stvorila atomska bomba, potrebno je spojiti dva izotopa urana – U-235 i U-238. Taj postupak se naziva „izdvajanje“.
Izdvajanje se obavlja u procesu nazvanom „enrichment“. U ovom postupku, uz pomoć centrifugalne sile, mase sa većim brojem U-235 atomima su izdvojene od masa sa većim brojem U-238 atomima. Nakon toga, U-235 mora biti odvojen od U-238 u procesu zvanom „separacija“. Ovo se obavlja pomoću metode zvana „gas centrifugiranje“ gdje se plinovi centrifugalnom silom usmjeravaju prema unutrašnjosti cilindra gdje je smješteno U-235.
Nakon što je izdvojen dovoljan broj atoma urana, onda se to materijal unese u okvir bombskog mehanizma i zatim detonira atomskom eksplozijom. Ova eksplozija oslobađa ogromnu energiju koja može biti destruktivna na okolno područje i napraviti ogromne štete na životnoj sredini i ljudskom životu.
Komponente atomske bombe
Atomska bomba se sastoji od tri glavne komponente: središnji reaktor, dvostruka obloga i uređaj za detonaciju. Središnji reaktor sastoji se od materijala koji može reagirati sa sobom, što će dovesti do eksplozije. To je obično neki oblik izotopa urana, plutonija ili obojenih metala, za koje se zna da su radioaktivni. Dvostruka obloga pomažu da se materijal zadrži u jednom mjestu i sprječava ga da rasprši eksplozivnu energiju na okolno područje. Te obloge mogu biti vanjske i unutarnje ljuske, čestice stakla ili aerosolni prah. Uređaj za detonaciju omogućava da se atomska bomba aktivira u pravo vrijeme tako da se njezina energija maksimizira. Uređaji za detonaciju mogu biti mehanički, električni ili termalni. Možda najpoznatiji je mehanički uređaj zvan čep samoubojstva, koji je bio dio prve atomske bombe koja je testirana 1945. godine.
Atomske bombe također sadrže druge elemente poput upravljačkog računala, elektronike i radioantena kako bi se osiguralo da bomba funkcionira ispravno i točno stigne do cilja. Također postoje različiti tipovi bombe poput fuzijskih i hidrogenskih bombi koje imaju složene dodatne komponente temeljene na specifičnom dizajnu svake bombe.
Atomska i obična bomba
Atomska bomba je potencijalno mnogo moćnija od obične bombe, iako se čini da su si slične. Atomska bomba je proizvod nuklearne fizike koja koristi atomsko jezgro da bi stvorila eksploziju. Obična bomba pak koristi kemijsku reakciju za postizanje eksplozije.
Ključna razlika između atomske i obične bombe je u njihovoj destruktivnoj snazi. Atomska bomba može biti nekoliko tisuća puta jača od obične bombe. To je zato što atomska bomba koristi energiju atomskog jezgra, dok obična bomba koristi energiju kemijske reakcije. Ova razlika u energiji se prenosi na štetu koju one mogu uzrokovati na okoliš i ljudsko zdravlje.
Druga važna razlika između atomske i obične bombe je u vremenu potrebnom za proizvodnju. Proizvodnja atomske bombe može biti skup proces i trajati dugo vremena, jer prvo morate proizvesti radioaktivni materijal koji će biti korišten za napajanje atomskog jezgra. Proizvodnja obične bombe pak je mnogo brža jer imate manje materijala za proizvesti, a sam postupak nije toliko skup.
Uz sve to, važno je napomenuti da su obje vrste oružja smatrane veoma opasnima i destruktivnima te imaju potencijal da unesu veliku štetu ljudima, okolišu i infrastrukturi. Stoga se smatra da bi bilo poželjno držati ove vrste oružja pod strogim nadzorom i spriječiti njihov neovlašteno dolazak u ruke neovlaštenih osoba ili skupina.
Hirošimski i Nagasakijski napadi
Najpoznatiji incidenti vezani uz atomsku bombu su Hirošimski i Nagasakijski napadi. 6. kolovoza 1945., Sjedinjene Države su bacile atomsku bombu na grad Hiroshima u Japanu, što je rezultiralo smrću oko 140.000 ljudi. 9. kolovoza 1945., Sjedinjene Države su bacile drugu atomsku bombu na grad Nagasaki u Japanu, što je rezultiralo smrću oko 80.000 ljudi. Te dvije bombe su bile najveći masovni uboji u ljudskoj povijesti i predstavljaju najgori primjer zločina protiv čovječanstva počinjenog od strane države.
Operacija Kastor
1954. godine SAD je izvela prvu vojnu demonstraciju atomske bombe poznatu pod nazivom Operacija Kastor. Ova operacija se dogodila u Tihom oceanu blizu atola Bikini, gdje je američki vojni zrakoplov srušio 23 kilotona snage atomsku bomba Bikini-1, čime je postalo jasno da SAD posjeduju snagu da unište cijeli grad samo jednom bombom.
Sovjetski atomic testovi
Sovjet Union je bio druga nuklearna sila koja se pojavila tijekom hladnog rata. U svibnju 1949., Sovjet Union je izveo svoje prvo jezgro testiranje pod nazivom RDS-1 na poligonu Semipalatinsk u Kazahstanu, čime je postala treća nuklearna sila na planeti Zemlji.
0 Comments