Što je nuklearna bomba? Nuklearna bomba je vrsta oružja koja proizvodi veliku količinu energije pomoću nuklearnog fisbiona ili fisbionske reakcije. To se postiže kombiniranjem plutonija i uranijuma u posebnom uređaju ili “bombi”. Te bombe imaju potencijal da nanesu goleme materijalne štete, ali i da ubiju stotine ljudi unutar nekoliko sekundi.
Nuklearna bomba je vrsta oružja opasne moći koje se temelji na fizikalnom procesu zvanom nuklearna fuzija. To je eksploziv koji stvara energiju veću od one koja se dobiva iz običnog eksploziva, što ga čini mnogo jačim i opasnijim.
Sadržaj
Kako se pravi nuklearna bomba?
Nuklearna bomba je jedinstveno i zastrašujuće oružje koje može uništiti cijele gradove i narode. Zbog toga se uvijek postavlja pitanje: kako se ta strašna sila stvara? U osnovi, nuklearno oružje proizvodi se razdvajanjem atomskih jezgri, tzv. fisija. Fisija se obično postiže bombardiranjem urana ili plutonija s neutronima. Takva reakcija uzrokuje da atomska jezgra eksplodira, a time i nastaje nuklearna bomba.
Kako bi stvorili nuklearnu reakciju potrebni su dva komponentna djela: fisija i fuzija. Fisija je ono što stvara eksplozivnu energiju u samom jezgru atomske bombe, dok fuzija stvara još veću eksploziju okruženom materijalom oko jezgre, što čini da je atomska bomba još učinkovitija. Kako bi se dosegla potreba za fuzijom, atomska bomba sadrži maleni količinu plutonija ili urana obogaćenog uranijem-235, čime se omogućava da se neutroni bombardiraju i stvoriti neoboriva energija unutar bombe.
Kada su komponente spremne, one moraju biti smještene u metalni okvir – odnosno bombasto tijelo – te moraju biti spojene na detonator radi početka reakcije. Nakon toga može početi proces detonacije; prvo će detonator aktivirati mehaničko paljenje kojim će biti aktivirana glavna eksplozivna snaga koja će inicirati atomsku reakciju na mjestima gdje to je potrebno za postizanje željenog učinka. U sljedećoj fazi, atomski otpad bit će ispušten u okolinu u obliku radioaktivne prašine koja bi vremenom mogla utjecati na lokalne ekosustave i ljudsko zdravlje unutar područja gdje je napadnuta nuklearna bomba.
Primjeri nuklearnih bombi
Nuklearno oružje je oružje koje se temelji na atomskoj energiji. Nuklearne bombe su glavni primjer nuklearnog oružja i postoje u različitim oblicima. Jedan od prvih primjera nuklearne bombe bila je Fat Man, koji je bio prvi teški jednokratni nuklearni udarac u povijesti. Fat Man je bio deset puta jači od Hiroshime, bacača koji je uništio tadašnji grad Hiroshima.
Nakon toga, dvije druge vrste nuklearnih bombi počele su se pojavljivati na sceni. Prva vrsta bila je Tsar Bomba, koja je postala poznata kao najsnažnija vrsta ikad testirane bombe. Bila je tri puta snažnija od Fat Mana i mogla bi uništiti cijelo mjesto unutar minuta. Druga vrsta nuklearne bombe koja se počela koristiti bila je Castle Bravo, koja je bila jača od Tsar Bombe i mogla bi uništiti veće područje nego što su Tsar Bomba i Fat Man mogli zajedno. Ove dvije vrste većinom su se upotrebljavale za testiranje i istraživanje sile atomskog oružja, ali neke su se koristile i u ratnim okolnostima.
U moderno doba postoje još drugih vrsta nuklearnih bombi, poput fusion bombe ili thermonuclear bombe, što omogućava višestruko veću snagu nego raniji modeli. Također postoji i mini-nuke ili tzv „mikro-nuke“ koje su manje snage ali čine znatno manju štetu okolišu nego standardne nuklearne bombe. Sve te različite vrste nuklearnih bombi danas se upotrebljavaju za svrhu mirnih istraživanja, testiranja i još uvijek postoje mogućnost da budu upotrijebljene u ratnom okruženju ako situacija to zahtijeva.
U svakom slučaju, primjerima nuclearnih bombi podrazumijevaju se ranije navedene tri glavne vrste – Fat Man, Tsar Bomba i Castle Bravo – a osim toga još četiri nove vrste – Fusion Bomb ili Thermonuclear Bomb, Mini Nuke ili Micro Nuke te sada još moderniji tipovi atomskog oruzja koja se još proizvode..
Utjecaj nuklearnih bombi
Nuklearne bombe su masovne destruktivne sile koje mogu uzrokovati veliku štetu i smrt mnogim ljudima. Utjecaj nuklearnih bombi na ljude, okoliš i društvo je ogroman. Najveći utjecaj koji je nuklearna bomba ostavila je izravno na živote ljudi. Mnogi su izgubili živote u nuklearnim eksplozijama, a mnogi će i dalje živjeti sa posljedicama zračenja. Osim toga, mnogi ljudi su bili prinuđeni da napuste svoje domove zbog epidemija bolesti koje su posljedica zračenja.
Isto tako, nuklearne bombe imaju ogroman utjecaj na okoliš. Zračenje uzrokovano eksplozijom može uništiti prirodni habitat mnogih vrsta biljaka i životinja, a također može biti opasno za ljudsku populaciju. U slučaju jake eksplozije, to može biti opasno čak i za dugoročnu stabilnost okoliša. Osim toga, zagađenje čestica radioaktivnih materijala koje se otpušta iz eksplozija može uništiti floru i favon u nekim područjima.
Konačno, utjecaj nuklearnih bombi je također velik na društvenom planu. U nekoliko slučajeva ratova u kojima su se koristile nuklearne bombe, odnosi među državama bili su trajno ometeni zbog straha od novih napada. Također je vidljivo da se ratovi s nuklearnim oružem mogu vrlo brzo pretvoriti u ratove bez granica međunarodnih razmjera.
Zemlje koje posjeduju nuklearne bombe
Nuklearno oružje je jedan od najopasnijih i najstrašnijih oblika oružja dostupnih na planeti. Nuklearna sila je prisutna u nekoliko zemalja širom svijeta, uključujući Sjedinjene Države, Veliku Britaniju, Francusku, Rusiju, Kina, Indiju i Pakistan. Sve ove zemlje imaju vlastite nuklearne arsenale i spremni su ih koristiti ako se situacija zahtijeva.
Nuklearna sila predstavlja ozbiljan izazov za međunarodnu sigurnost jer bilo neodgovorno upotrebljavanje bi moglo prouzrokovati ozbiljne posljedice. Međutim, države koje poseduju nuklearno oružje čine sve da bi ga zaštitile od ljudi koji bi mogli iskoristiti takvo oružje u ratnim ciljevima ili terorističke svrhe.
Kontrola raspolaganja takvim oružjem je važan dio međunarodnih dogovora i sporazuma o ograničavanju razvoja ratnog oružja i nadzoru nad proizvodnjom otrovnih tvari. Također se provode posebna pravila koja reguliraju način na koji države mogu raspolagati svojim nuklearnim arsenalima. Te pravila omogućavaju da se postigne veća sigurnost u svijetu jer one osiguravaju da se ovakvi arsenali ne upotrijebe bez dobre volje ili napada od strane neprijateljskih sila.
Alternativne metode razaranja
Razaranje je obično započinjano u konvencionalnim načinima, koristeći eksplozive i mehaničke alate, poput bušilica i kliješta. Međutim, postoje alternativni načini razaranja koji su danas dostupni. Ovi se načini mogu iskoristiti za obavljanje zadataka u područjima koja se često ne mogu postići konvencionalnim metodama. Alternativne metode razaranja obuhvaćaju različite tehnike i alate, uključujući lasersko rezanje, vodeno rezanje, kemijsko rezanje i fotokatalitičko razaranje.
Lasersko rezanje je jedan od najpopularnijih alternativnih načina razaranja. To se obavlja pomoću posebno dizajniranog lasera koji proizvodi izuzetno visoke temperature pomicanjem laserske zrake prema materijalu. Ovo omogućava precizno rezanje tankih materijala poput stakla ili plastike bez uništavanja okolnog materijala. Lasersko rezanje ima mnogo prednosti u usporedbi s drugim metodama razaranja, jer je brže i preciznije te nudi veću pouzdanost u radu nego druge metode.
Vodeno rezanje je još jedna vrsta alternativne metode razaranja koja se može iskoristiti za precizno obavljanje zadataka s minimalnom prisutnošću buke i dima. Ovo se postiže primjenom visokopritisne čestice vode pod pritiskom na materijal kako bi se odrezale željene dimenzije. Ova tehnika se često koristi da bi se postigla potrebna točka rupe ili profil šipke bez oštećenja okolnog materijala. Vodeno rezanjem mogu se postići točni profili s minimalnom bukom i dimom i velikom preciznošću u radu.
Kemijsko rezanje je još jedna alternativna metoda koja se često koristi za precizno obavljanje zadataka s minimalnom potrebnom energijom i troškovima rada. To podrazumijeva primjenu posebne kemikalija da bi se odstranio dijelovi materijala bez unutrašnjeg oštećenja okolnog tkiva ili strukture. Kemikalija može biti otapalo, otapalo-oslobađajuća tvar ili otapalo-sadržana tvar koja slabi veze atomskih molekula potrebnih da bi materijal ostao cjelovitim pri preslagivanju ili stresnom opterećenju. Kemikalija može biti lako apsorbirana u površinski sloj materijala pa ga lako možemo otopiti bez ostatka topline ili drugih negativnih posljedica na okolni materijal.
Fotokatalitsko razaranje je posljednji alternativni način razaranja spomenuti ovdje. Ova tehnika podrazumijeva upotrebu posebne fotosensitivne biološke tvari kojoj su dodane posebne supstance da bi stimulirale njen fotoreaktivan odgovor prema svjetlu što dovodi do djelotvornog uništenja materiala bez bilo kakvih negativnih posljedica okolnog tkiva ili strukture. Fotosensitivna tvar može biti lako apsorbirana u površinski sloj materiala pa ga lako možemo uništiti bez produţavanja toplotnih posljedica po okolni materijal.
U svakom slučaju, alternativne metode razaranja nude veliku prednost jer su brze, precizne i sigurne te su idealne za mnoge situacije gdje konvencionalne metode ne mogu dovesti do željenih rezultata
0 Comments