Što je ravna zemlja

Ravna zemlja je teorija koja tvrdi da Zemlja nije okrugla, nego ravna. Prema teoriji, Zemlja je ravnina koja se proteže u svim smjerovima bez obzira na to je li izdužena ili široka. Teorija ravne zemlje postala je popularna u 19. stoljeću zahvaljujući knjizi Johna Symmes-a Jr., “Koncept o središnim otvorima”.

Ravna Zemlja je geografska teorija koja tvrdi da je Zemlja pločasti oblik, a ne sfera kao što većina ljudi danas misli. Teorija ravne Zemlje stara je više od 2.500 godina i do danas ima svoje sljedbenike.

Alternativni Pogledi na Ravnu Zemlju

Alternativna teorija ravne Zemlje postoji već stoljećima i još uvijek je prisutna. Alternativne teorije obično uključuju ideju da je Zemlja ravna i da je okružena zidom, ili da se u središtu Zemlje nalazi sunce, ili čak da se Zemlja nalazi na ravnom pločniku. Alternativne teorije mogu biti potaknute religijom, kulturnim vjerovanjima ili filozofskim razmišljanjima. Međutim, mnogi ljudi obraćaju pozornost na ove teorije jer one dovode u pitanje ono što su većinom odgojeni da vjeruju i to jest da je Zemlja okrugla. Unatoč tome što su alternativne teorije o ravnoj Zemlji često smatrane za neozbiljne ili čak za šaljive, one se još uvijek poštuju kao svojevrsni eksperiment sa znanosti ili čak filozofskog razmišljanja.

Mnogi ljudi koji podržavaju alternativne teorije o ravnoj Zemlji obično govore o tome kako je nemoguće da je Zemlja okrugla jer bi to zahtijevalo neke fizikalne i matematičke principe koji nisu mogli biti poznati na tom vremenu. To bi također rezultiralo nekim situacijama gdje bi objekti bili ispred objekata druge boje, a također bi postojala problem predviđanja položaja svjetiljki koje se vide sa broda na površini mora. U tom slučaju, morski putnici bi bili usmjereni prema pogrešnom smjeru ako su se uputili prema onome što su mislili da je ispravan smjer. Alternativna teorija o ravnoj Zemlji također uključuje ideju da svjetlost putuje po ravnoj liniji dok letite preko horizonta bez obzira na to gdje ste ili koliko daleko ste letjenli od horizonta.

Iako alternativne teorije imaju malo dokaza koja potvrđuju njihov argument, one ipak daju novi pogled na geografskim i astronomskim temama. One nude drugačiji pristup za shvaćanje istih problema i omogućavaju ljudima da razmišljanju van okvira konvencionalnog obrazovanja iz geografskog područja. Također omogućavaju ljudima da razmišljanju drugaćije o svijetu u kojem žive drugaćiji nego što su navikli – a to može biti izuzetno intelektualno ohrabrujuće!

Istorija ideje o ravnoj Zemlji

Ideja o ravnoj Zemlji postoji još od antičkih vremena, ali je postala poznata od strane grčkih filozofa. Grčki filozof Anaximander je izneo prvu teoriju o tome da Zemlja nije plosnat kao što se tada verovalo već je okrugla. On je takođe izneo teoriju da svi narodi na zemaljskoj kugli žive na ekvatoru i da su prisutni u svim delovima sveta. Sve do 4. veka pre nove ere, širom Zapadnog sveta verovalio se da Zemlja ima oblik ravne ploče. Teorija je uglavnom bila zasnovana na religioznom pogledu stvari, dokazano je da Biblija uključuje ideju o ravnoj zemlji.

Kasnije su grčki filozofi poput Eratostena i Hiparha pokušali da opišu stvarni oblik Zemlje, a Hiparh je čak izračunao i preciznu veličinu. Međutim, teorija ravne zemlje bila je još uvek dominantna prema većini ljudi tog vremena. Teorija o okrugloj Zemlji postala je popularna tek nakon izuma nautike. U 15. veku Magellanovo putovanje oko sveta dalo je prvi dokaz da Zemlja ima okrugli oblik, što je potvrdio i Kopernik sa svojom heliocentričnom teorijom 16. veka.

Do 19. veka, kada su astronomi poput Jamesa Brackenhridža dokazali tačnu geometriju Zemlje, postalo je jasno da se radi o elipsoidnom obliku sa malim asimetrijama u odnosu na kuglu koja se može smatrati idealnom geometrijom planete. Danas znamo da se zbog gravitacione interakcije sa Suncem i Mesecom površina planete malo deformiše – također poznato kao Geoidna forma – ali to nema uticaja na činjenicu da se radi o okrugloj planeti sa preciznim elipsoidnim oblikom poznatim kao WGS84 model.

Dokazi koji podržavaju ideju ravne Zemlje

Postoje mnogi dokazi koji podržavaju uvjerenje da je Zemlja ravna. Prvi je fotografija s Mjeseca, koja pokazuje da je Zemlja ravna ploča s jasnim rubovima. Također, fotografije i snimci s balona i satelita također sugeriraju da se Zemlja ne naginje u obliku lopte. Činjenica da prema Newtonovoj gravitaciji, sila gravitacije bi trebala biti jača na polovima nego na ekvatoru, jedan je od dokaza koji potvrđuju teoriju ravne Zemlje. Međutim, istraživanja su pokazala da se gravitacija gubi prema ekvatoru što još više potvrđuje ideju ravne Zemlje.

Još jedan dokaz koji potvrđuje ideju ravne Zemlje je to što se svjetlosni zrakovi na horizontu ogledaju oko 180 stupnjeva bez obzira na visinu promatrača. Ako bi zrakovi zraka morali prolaziti preko lopte u obliku zemaljske pozornice, ne bi se ogledali oko 180 stupnjeva već bi se reflektirali odmah prema dolje. Također, istraživanja su pokazala da se svjetlosni zrakovi mogu vidjeti na 270 milja daleko bez ikakvih optičkih pomagala što postavlja još veći problem ako se predpostavi da je Zemlja u obliku lopte.

Istraživanja također pokazuju da brodovi i avioni mogu letjeti dugim rutama bez ikakve promjene brzine ili smjera, čime se dodatno potvrđuje ideja ravne Zemlje. Još jedan aspekt koji podržava ovaj model je činjenica da imamo isti dan i noć svaki dan i svaku noć u cijelom svijetu što bi bilo nemoguće ako bi Zemaljska pozornica bila zaobljena.

Svi ti dokazi uporno sugeriraju da je ova teorija možda istinita te stoga mnogi ljudi traže još detaljnijeg istraživanja ove tematike kako bi saznali istinitu prirodu planeta na kojoj živimo.

Kritike teorije ravne Zemlje

Postoje brojne kritike teorije ravne Zemlje, čija je popularnost ojačana od strane nekih poznatih ličnosti. Kritičari navode da se zemlja ne može sastojati od pune ravnine, bez obzira na to što je tim učenjem nastojalo objašnjavati neke pojave poput razmaka u oblacima ili horizonta. Prema njima, teorija ravne Zemlje bi bila isključena ukoliko bi se mjerili visinski razlike na Zemlji. Drugi problem je što ta teorija ne uzima u obzir gravitaciju i zakon o gravitaciji, koji su važni za poštivanje zakona fizike. Također sugerira da su svi tijela na Zemlji privlačna jedno prema drugom, što nije tačno. Također, postojanje dana i noći kao i sezona bi bilo nemoguće poštujući teoriju ravne Zemlje. Teorija ravne Zemlje nema nikakve veze sa stvarnim rasporedom kontinenata, što znači da ne postoji apsolutna točka gledanja iz koje bi se moglo vidjeti cijelo područje.

Kritici također tvrde da je teorija ravne Zemlje previše jednostavna i da ne može objasniti činjenice o geografiji i astronomiji. U stvari, tvrde da postoji mnogo složenijih objašnjenja koja su daleko bliža stvarnim činjenicama od onih koje nude predstavnici teorije ravne Zemlje. Konačno, treba napomenuti da postoji još jedan problem sa ovom teorijom – nema dokaza da podupire tu tvrdnju.

Teorije o tome kako se Zemlja formirala u ravnu ploču

Postoje mnoge teorije o tome kako se Zemlja formirala u ravnu ploču. Najpopularnija teorija je da je Zemlja nastala uslijed globalnog potresa, tj. globalne tektonske aktivnosti. Prema ovoj teoriji, potresi su doveli do podizanja i spuštanja cjelokupne zemlje, što je rezultiralo stvaranjem jedinstvene ravne površine.

Druga popularna teorija predlaže da je Zemlja stvorena uslijed globalnog odrona. Prema toj teoriji, postojale su velike površinske strukture koje su se nalazile na morskom dnu. Strukture su se s vremenom urušile i spustile na dno mora, što je rezultiralo stvaranjem jedinstvene ravne površine.

Još jedna teorija tvrdi da je Zemlju stvorio meteoritni utjecaj. Prema tome, meteoriti su udari u zemaljsku masu i uništili postojeću strukturu tla, čime je nastala nova ravna površina.

Također postoji i „teorija inercije“ koja tvrdi da je Zemlju stvorila snaga inercije tla koja se proizvela iz unutarnjih sila planeta. Ova sila bi mogla dovesti do deformacije zemaljske mase i stvaranje jedinstvene ravne površine na planetu.

U svakom slučaju, sve navedene teorije imaju zajednički cilj – objašnjenje kako se Zemlja formirala u ravnu ploču na kojoj živimo danas. Međutim, još uvijek nismo sigurni kojoj od navedenih teorija treba dati prednost jer još uvijek ne možemo potpuno shvatiti proces koji stoji iza formiranja planetarnog površinskog okruženja.