Što je selektivni mutizam? Selektivni mutizam je poremećaj govora koji se manifestira kao nedostatak sposobnosti da se govori u određenim situacijama. Osoba koja pati od selektivnog mutizma može govoriti normalno u privatnom okruženju s obzirom na to da postoji razina anksioznosti i stresa povezana s javnim govorom ili situacijama gdje osoba mora govoriti. Osoba koja boluje od selektivnog mutizma obično ima druge vrste verbalnih komunikacija poput gestikuliranja, body language, pisanja ili čak šaputanja.
Selektivni mutizam je poremećaj govora koji se javlja kod djece i sastoji se od njihove sposobnosti da govore u nekim situacijama, ali ne i u drugima. Dijete može biti verbalno sposobno u određenoj okolini, ali će biti potpuno šutljivo kad se prepusti novim okolnostima.
Sadržaj
Što je selektivni mutizam?
Selektivni mutizam je vrsta govornog poremećaja u kojemu su djeca ili odrasli sposobni govoriti u određenim situacijama, ali ne iu drugima. Obično se javlja u društvenim situacijama, poput škole ili okupljanja velikog broja ljudi. Selektivni mutizam može biti privremen ili trajati dugo, pa čak i cijeli život. U tom slučaju, pojedinci će biti sposobni govoriti s obitelji i dobrim prijateljima, ali ne i s ljudima koje ne poznaju.
Uzroci selektivnog mutizma
Uzroci selektivnog mutizma još nisu potpuno razumljivi, ali istraživanja sugeriraju da postoji veza između socijalne anksioznosti i ovog poremećaja govora. Mutizam može biti posljedica straha od javnog nastupa ili osjećaja nesigurnosti u društvenim situacijama. Također, postoje određeni čimbenici koji mogu povećati vjerojatnost da se razvije selektivni mutizam. To uključuje nasljeđivanje genetske predispozicije prema socijalnoj anksioznosti, teško djetinjstvo, osobna trauma koja je vezana na govor ili okruženje u kojem su roditelji previše zaštitnici prema djetetu.
Simptomi selektivnog mutizma
Selektivni mutizam je oblik poremećaja govora koji može uključivati teškoće u govoru ili potpuni gubitak. U većini slučajeva, osoba s selektivnim mutizmom neće govoriti samo pred strancima, već i pred bliskim prijateljima i članovima obitelji. Osoba može biti sposobna za razgovor samo s poznatim ljudima, što znači da će izbjegavati potpuno govor pred nepoznatim osobama. Osim toga, osoba ne mora uvijek biti nespretna u situacijama koje zahtijevaju govor, poput razgovora s liječnikom ili odlaska na intervju.
Drugi simptomi selektivnog mutizma mogu uključivati neugodne reakcije na druge vrste komunikacijskih situacija, poput odlaska na javne događaje ili susretanja novih ljudi. U takvim situacijama osoba s selektivnim mutizmom možda će postati nervozna ili će imati teškoća s interakcijom. Također je važno napomenuti da se simptomi selektivnog mutizma mogu razlikovati od osobe do osobe i mogu biti slabo vidljive drugima.
Dijagnosticiranje selektivnog mutizma
Selektivni mutizam je vrsta govornog poremećaja koji se odnosi na osobu koja je u stanju govoriti samo u određenim situacijama. U nekim slučajevima, osoba može biti sposobna za govor unutar domaćinstva, ali ne i u javnosti ili obrnuto. Dijagnosticiranje selektivnog mutizma može biti teško, jer dijete možda neće pričati s ljudima izvan njegovog bliskog okruženja. Ipak, postoje neke ključne stvari koje mogu pomoći u postavljanju dijagnoze. Prvo, liječnik će provesti fizički pregled i razgovarati s djetetom ili njegovim roditeljima o njegovom obiteljskom povijesnom podrijetlu. Potom će liječnik obaviti ispitivanje usmjereno na razinu socijalnih vještina djeteta i njegove emocionalne potrebe. Nakon toga, liječnik će provesti ispitivanje sluha i govora te potvrditi dijagnozu selektivnog mutizma.
Kako bi se postigla učinkovita terapija, potrebna je rano prepoznavanje simptoma i dijagnoza selektivnog mutizma. U tom smislu važni su edukacija roditelja, treniranje socijalnih vještina, razvoj odgovarajućih strategija govora i slušanja te psihološka podrška za dijete i njegove roditelje. Lijekovi su također moguća opcija za one koji imaju teške simptome – međutim, oni trebaju biti propisani samo kao posljednji izbor i trebaju biti pod stalnim medicinskim nadzorom.
Selektivni mutizam
Selektivni mutizam je oblik socijalne anksioznosti koji se najčešće pojavljuje kod djece, iako ponekad može biti vidljivo iu odraslih. Ova je pojava uzrokovana emocionalnom blokadom koja sprečava individuu da govori u određenim situacijama ili s određenim ljudima, dok normalno govori u drugim situacijama. U većini slučajeva, selektivni mutizam se javlja nakon traumatskih događaja ili stresnih iskustava u ranoj dobi.
Simptomi selektivnog mutizma
Simptomi selektivnog mutizma mogu varirati ovisno o individualnom slučaju. Neki od glavnih simptoma su: strah od govora pred ljudima koje ne poznaje; dosadašnji uspjeh da bude sposoban govoriti samo pred bliskim članovima obitelji ili prijateljima; poremećaji pažnje i agresija; promjene u razini aktivnosti; nedostatak razumijevanja socijalnih situacija i probleme s razvojem vještina govora.
Liječenje selektivnog mutizma
Liječenje selektivnog mutizma obično uključuje kombinaciju psihoterapeutskih tehnika i lijekova. Terapija može biti usmjerena na smanjenje anksioznosti i povećanje samopouzdanja djeteta. Lijekovi mogu biti propisani za smanjenje anksioznosti i druge simptome poremećaja, ali treba napomenuti da ne postoji jedinstvena terapija koja će raditi za svakoga. Stručnjaci preporučuju da roditelji imaju strpljenja dok dijete prolazi kroz proces liječenja, jer to može potrajati neko vrijeme prije nego što ćete primijetiti rezultate.
Prevencija selektivnog mutizma
Prevencija selektivnog mutizma je postupak koji može učiniti roditelji i skrbnika, kako bi se izbjeglo da dijete razvije ovaj oblik tjeskobe. Prevencija je posebno važna jer je ovaj oblik tjeskobe učestaliji među djecom koja su emocionalno zaostala. U slučaju selektivnog mutizma, važno je da roditelji pruže ljubav i potporu djetetu, čineći ga sigurnim i razumijevanjem njegovih potreba. Osim toga, treba omogućiti djetetu da razvije sposobnost izražavanja svojih misli i osjećaja na način koji mu je prirodan. To može uključivati igranje igara koje potiču komunikaciju, čitanje knjiga ili gledanje filmova zajedno s djetetom. Također je važno podržati djetetovu samopouzdanje i pomoći mu da nauči vještine interpersonalnih vještina, što pomaže dijeljenju s drugima svojih misli i osjećaja.
Roditelji bi trebali izbjegavati ismijavanje ili odbacivanje djetetovih osjećaja i stavova te postupati pažljivo pri traženju odgovora od njega jer to može biti zastrašujuće za neke djecu. Također im treba biti ugodno ako dijete ne želi odgovarati na pitanja ili govoriti pred drugima, te se trebamo truditi da ne prisilimo dijete da govori ako ono to ne želi.
Konačno, obiteljski terapeuti mogu pomoći djeci koja pate od selektivnog mutizma tako što će im omogućiti da istraže svoje osjećaje u sigurnom okruženju te im dati alate za uspješnu socijalnu interakciju. Na taj način, dijete će biti spremnije za isprobavanje novih situacija te sadržaja bez straha od odbacivanja ili smijanja.
0 Comments