Što je solarni sistem? Solarni sistem se sastoji od Sunca, planeta i njihovih prirodnih satelita (mjeseci). Sunce je u srcu solarnog sistema i gravitacijski vezuje planete u orbitu oko njega. Svi planeti okreću se oko Sunca, a njihova orbita je eliptična. Planete su različite veličine i imaju različite atmosfere. Postoje i komete, asteroidi, koji lete oko Sunca.
Solarni sistem je sistem koji uključuje Sunce i njegove gravitaciono vezane objekte koji se vrte oko njega, uključujući planete, mesec, asteroida, meteoroide i stanice prašine.
Sadržaj
Struktura solarnog sistema
Solarni sistem se sastoji od Sunca, njegovih planeta, asteroida, kometa, meteora i drugih malih tijela. Sunce, sa svojim gravitacionim uticajem, drži te nebeske tijela u orbitama oko njega. Sunce je najveće nebesko tijelo u solarnom sistemu. On je centar galaksije i okružen je sa planetama koje su smještene u skladu sa zakonima gravitacije. Planete su različite po veličini i sastojku čestica u svom okruženju. Planeta Merkur je najbliža Suncu. Zatim slijedi Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Ova osam planeta čine glavne komponente solarnog sistema. Postoje još mnoge manje nebeske tijela u solarnom sistemu poput asteroida i kometa. Asteroidi su maleni objekti formirani od ledenih i staničnih materija između orbite Marsa i Jupitera. Komete su malena ledena tijela koja dolaze iz dalekog međuzvjezdanog prostora prema unutrašnjim dijelovima solarnog sistema. Meteori su male stjenovite čestice koje padaju na Zemlju s vremena na vrijeme izvan solarnog sistema.
Solarni sistem se može podijeliti u tri glavna područja: unutrašnji solarni sustav, vanjski solarni sustav i međuzvjezdani prostor. Unutrašnji solarni sustav obuhvaća od Merkura do Marsa; vanjski solarni sustav obuhvaća od Jupitera do Plutona; a međuzvjezdani prostor je ogromna praznina koja obuhvaća cijeli vanjski dio galaksije prema unutrašnjoj strani galaksija.
Solarna struktura omogućava ljudima da razumiju pokrete planetara te da predvidimo buduću poziciju svake planetarne orbite u odnosu na druge planetarne orbite unutar tog sustava. Također se mogu predvidjeti mnoge dogodovštine koje bi se mogle dogoditi unutar tog sustava poput padanja meteorita ili približavanje poznatih asteroidnih tragova Zemlji.
Iako postoji mnogo različitih teorija o nastanku Solarna struktura postoji još puno istraživanja koja treba provesti da bi se razjasnila ta tematika što pojasni proces formiranja Solarna strukture do detalja. U svakom slučaju Solarna struktura ostaje jedan od zanimljivih astronomskih fenomena o kome treba još puno istraživanja prije nego što možemo dati potpun opis toga fenomena..
Centralna zvezda sunce
Centralna zvezda sunce je središte našeg Sunčevog sistema. To je najveće i najsjajnije telo u sistemu, a nebesko telo izuzetno velikih dimenzija i masa. Sunce se sastoji od čvrste jezgre, što znači da je prekriveno plazmom, što je mešavina gasova koja se pokreće i rotira. Sunce emituje toplotu i svetlost kroz konstantan proces termalne fuzije, koji obuhvata reakciju između vodika i helijuma. To je glavni izvor energije za većinu planeta u našem Sunčevom sistemu, uključujući Zemlju. Zbog toga se smatra da je nezamenjiv deo u evoluciji naseljenog planeta.
Sunčeva energija se prenosi putem gravitacijskih sila, a njena gravitaciona sila usmerava pomeranje ostalih planeta u Sunčevom sistemu. Takođe utiče na orbitiranje mnogih asteroida koji su blizu Sunca. On obuhvata veliki deo prostora unutar našeg galaktičkog centra, čime ga čini važnim elementom unutar galaksije. Ovo objašnjava zbog čega su mnoge civilizacije verovale da Centralna zvezda sunce predstavlja božansko biće ili bogove..
Centralna zvezda sunce također predstavlja glavni izvor energije života na Zemlji, jer bez nje ne bi postojala ni jedna forma života. Njena toplota pridonosi stvaranju vetra i okeana, a također utiče na ciklu vode između atmosfere i površine Zemlje. Stoga Centralna zvezda sunce ima poseban uticaj na uslove okoline u planetarnim ekosistemima ali i unutar galaksija gde postoje druge energetske snage kojima se ono mora prilagoditi.
Planeti u solarnom sistemu
Solarni sistem se sastoji od osam planeta (uključujući i Pluton) koje se nalaze u Sunčevom Sustavu. Ove planete su Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Osim planera, Sunčev sustav također sadrži asteroidne pojaseve, komete i druge manje tijela. Svaka od ovih planeta ima različite karakteristike i značajke.
Merkur je najbliža Suncu od svih planeta u solarnom sistemu. On je malen i ima vrlo malo atmosfere koja ga štiti od ekstremnih temperatura. Venera je druga planeta u solarnom sistemu; on je toplo mjesto sa vrućim dnevnim temperaturama i gustom atmosferom koja služi kao zagrijavanje. Zemlja je treći planet iz sunčevog sustava; on je jedini poznat za postojanje života na njoj. Planet ima različite ekosustave te blage temperature u usporedbi sa ostalim planetima.
Mars je četvrti od svih osam planeta u solarnom sistemu. To je hladno mjesto sa suhim površinama i vulkanskim aktivnostima. Jupiter je najveći od svih osam planeta; to je zasićena atmosfera sa velikim oblacima dimenzija koji se spuste prema nižim slojevima atmosfere. Saturn se smatra da ima najljepši pojas između svih ostalih planeta; to su prstenovi poput oblačnih slika okruženih oko same planete.
Uran je sedmi po redu od svih osam planeta u solarnom sistemu; on se smatra da imaju mračnu ledenu površinu bez obilja današnje atmosfere na Zemlji. Neptun predstavlja posljednji objekt u Sunčevom sustavu; to jest hladno mjesto sa gustim oblacima koji proizvode maglovite kiše ledene kapljice između drugog objekta sunčeva sistema i prstenova Saturnove planeete.
Mesečevi sateliti
Mesečevi sateliti su objekti koji obitavaju oko Mjeseca. Postoje dva glavna tipa mesečevih satelita: prirodni i umjetni. Prirodni mesečevi sateliti nastali su tijekom procesa gravitacijskog prilagođavanja u Sunčevom sustavu tijekom formiranja Mjeseca. Umjetni mesečevi sateliti izrađeni su od strane čovječanstva i poslani na Mjesec kako bi se istražio Zemljin najbliži susjed.
Najveći prirodni mesečevi sateliti zovemo zvijezdama, a najveće od njih je Uran, koji obitava između 1.000 i 1.500 km od površine Mjeseca. Postoje i druge manje zvijezde, uglavnom četiri manja od Urana, koja se zovu Kreza, Amaltea, Puzolana i Lintea.
Do sada je izrađeno puno umjetnih mesečevih satelita koji obitavaju oko Mjeseca. U posljednjoj desetljećima, ljudska istraživanja na Mjesec su poduzela veliki napredak dostavljanjem brodova u orbitu oko Mjeseca i to: SSSR-ov Lunik 3 (1959.), NASA-in Apollo 8 (1968.), SSSR-ov Luna 9 (1966.), Japanski Selene (2007.) I Indijski Chandrayaan-1 (2008.). Ovi brodovi pohranili su puno informacija o površini Mjeseca i omogućili ljudima da bolje razumiju Zemljin najbližeg susjeda.
Također je napravljen puno robotiziranih alata za istraživanje površine Mjeseca poput Lunokhod 1 (1970.), Lunokhod 2 (1973.) I Apollo 15 ALSEP (1971.). Ti se alati još uvijek upotrebljavaju da bi se istražilo postojanje vode na površini Mjeseca te da bi se dobila potpuna slika o Zemljinom najbližem susjedu.
Ostatak solarnog sistema
Solarni sistem se sastoji od Sunca, planeta, asteroida, kometa i drugih objekata. Sunce je centralna zvezda koja okružuje ostatak solarnog sistema. Planete obično dele u unutrašnje i vanjske planete. Unutrašnje planete uključuju Merkur, Veneru i Mars. Vanjske planete su Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Osim toga, postoje i druge malene tijela u solarnom sistemu kao što su asteroidi i kometi. Asteroidi su maleni stijenasti objekti koji se nalaze između Marsa i Jupitera u tzv. pojas asteroida. Komete su ledene tijela koja se nalaze na rubovima solarnog sistema. Postoje još dva objekta koja čine ostatak solarnog sistema: Svemirska prašina i Plutonski objekti. Svemirska prašina je mala čestica sa Sunčevog zračenja koja se nalazi izvan Zemljinog orbitu. Plutonski objekti su male nebeske tijela koja se nalaze izvan Neptunovog orbita.
Uglavnom, ostatak solarnog sistema čine Sunce sa unutrašnjim i vanjskim planetama te asteroidima, kometama, svemirskom prašinom i Plutonskim objektima. Svaki od ovih objekata ima važnu ulogu u razvoju života na Zemlji jer pružaju energiju i materijale potrebne za rast biljaka ili obezbeđivanje vode za životinje itd. Također utiču na globalne atmosferere na Zemlji pružajući energiju potrebnu za formiranje oblačnih formacija ili vremenskih uslova pogodnih za stvaranje života na Zemlji.
Konačno, ostatak solarnog sistema je jedinstveno mesto koje nas okružuje sa različitim nebeskim tijelima koje se nalaze između Marsa pa do Plutona! Iako je poznavanje svih ovih delova veoma važno zbog uticaja na život na Zemlji, istraživanja ostalih delova univerzuma još uvek traju!
0 Comments