Što je žilbertov sindrom? Žilbertov sindrom je medicinski termin koji se odnosi na stanje emocionalne depresije koje pokazuje neki jedan individualac. On je poznat po tome što se razvija nakon dugotrajne izloženosti povredama, uvredama ili stresu. Sindrom je nazvan po psihijatru Jamesu Gilbertu, američkom psihijatru koji je prvi put opisao takvo stanje.
Žilbertov sindrom je stanje mentalnog zdravlja u kojem osoba pati od depresije, anksioznosti, anhedonije i gubitka interesa za aktivnosti koje su joj nekad bile zabavne. Često se javlja nakon traume ili stresa. Prepoznavanje simptoma Žilbertovog sindroma pomaže liječnicima da dijagnosticiraju i liječe stanje.
Sadržaj [hide]
Simptomi Žilbertovog Sindroma
Žilbertov sindrom je psihička bolest koja se manifestira kroz kombinaciju simptoma kao što su anksioznost, depresija, halucinacije, misaone stanje, letargija i gubitak energije. Također se povezuje s poremećajima raspoloženja, koji mogu uključivati visoke i niske razine depresije. Anksioznost je jedan od glavnih simptoma Žilbertovog sindroma. Osoba može osjećati nelagodu i napetost u situacijama koje zahtijevaju socijalno interakciju ili nastupanje pred publikom. Također se mogu pojaviti strahovi od određenih situacija ili objekata. Depresija je još jedan od glavnih simptoma Žilbertovog sindroma. Osoba može osjetiti umor, ljutnju ili tjeskobu, a također i gubitak interesa u aktivnostima kojima je ranije bio zainteresiran. Halucinacije su još jedan mogući simptom ovog stanja. Osoba možda doživljava vizualne ili slušne halucinacije koje često prate anksioznost i depresivna raspoloženja. Misaone stanje označava mentalnu zbrku i poremećaj pažnje u osobi koja pati od Žilbertovog sindroma. Letargija je još jedan simptom ove bolesti i manifestira se kroz postupno gubitak energije i motivacije za aktivnostima na poslu ili u privatnom životu.
Kombinacija ovih simptoma čini Žilbertov sindrom teško dijagnosticiranim poremećajem jer se mnoge druge bolesti manifestiraju istim simptomima. Stoga je vrlo važno da osoba obratite liječniku ako posumnjate da imate ovaj poremećaj te da prođete temeljit pregled da bi se postavila ispravna dijagnoza i propisano adekvatno liječenje.
Žilbertov sindrom
Žilbertov sindrom je poremećaj ishrane koji se manifestuje u obliku prekomernog unosa hrane. U osnovi, simptomi se mogu podeliti u dve glavne kategorije: fizičke i psihičke. Fizički simptomi uključuju prekomerno gojenje i povećanje telesne težine, zatim povećan apetit, često praćeno nadimanjem, nadimanje i proliv. Psihički simptomi uključuju osećaj anksioznosti, depresije i straha od gubitka težine.
Žilbertov sindrom može biti posledica nekoliko različitih faktora. Prvi je psihosocijalni faktor, što podrazumeva da se ljudi sa ovim problemom često suočavaju sa stresom ili depresijom i da se u takvim situacijama okreću hrani kao načinu da prevaziđu teškoće. Drugi mogući faktor je neurobiološki faktor, što znači da postoji neka vrsta neurološke disfunkcije koja može biti uzrokovana genetskim predispozicijama ili drugim činjenicama. Treća mogućnost je medicinski faktor, što znači da neka vrsta medicinskog stanja ili lekova može dovesti do poremećaja ishrane. Na primer, pojava Žilbertovog sindroma može biti posledica dijabetesa ili endokrinoloških problema.
Liječenje Žilbertovog sindroma
Liječenje Žilbertovog sindroma ovisi o uzroku i simptomima. Liječnik će pregledati pacijenta i propisati odgovarajuću terapiju. Prvi korak u liječenju je uklanjanje izazivanja čimbenika, kao što su alergene ili stres, ako je moguće. Lijekovi se također mogu propisati za liječenje simptoma. Antihistaminici se obično propisuju za pomoć s alergijskim simptomima, dok se antidepresivi obično koriste za upravljanje depresivnim simptomima. Ako neki od simptoma nisu podložni standardnom liječenju, postupci poput terapija vježbama možda će biti potrebni. Terapija vježbanjem omogućava pacijentima da identificiraju i razviju strategije za rukovanje stresom te poboljšaju svoj opći mentalni zdravlje i dobrobit. U nekim slučajevima, individualne ili grupne terapijske sesije mogu biti potrebne za pomoć pacijentima da bolje razumjeti i rukovati svojim simptomima.
Ako su unutarnji organi uključeni, lijekovi mogu biti propisani da reguliraju funkciju organa. U slučajevima gdje su unutarnji organi teško oštećeni, operacija možda će biti potrebna za popravak oštećene funkcije organa. Kada je Žilbertov sindrom uzrokovan infekcijama, antibiotici se obično propisuju da bi se ispravilo stanje pacijenta. U slučajevima gdje su simptomi teški i ne reagiraju na standardnu terapijsku proceduru, transplantacija organa možda će biti potrebna radi popravka funkcija unutarnjih organa.
Prevencija Žilbertovog sindroma
Žilbertov sindrom je vrsta ciroze jetre, zbog čega je važno spriječiti njegovu pojavu. Prevencija Žilbertovog sindroma uključuje promjenu načina života kako bi se smanjila razina toksina u tijelu. To uključuje odbacivanje alkohola, pušenje cigareta i konzumiranje droga. Također je važno izbjegavati proizvode koji sadrže otrovne tvari poput pesticida i aditiva za hranu. Trebali biste također pratiti preporuke liječnika o prehrani i vježbanju kako biste se zaštitili od bolesti jetre. U slučajevima već postojeće bolesti jetre, lijekovi mogu biti potrebni kako bi se spriječio napredovanje bolesti i sprječavanja nastanka Žilbertovog sindroma.
Alternativni tretmani za Žilbertov sindrom
Žilbertov sindrom je poremećaj prehrane koji se često javlja kod osoba s autizmom. Osobe s tom bolešću obično se bore sa strahovima, fobijama i problemima s radnjama uključenim u prehranu. Alternativni tretmani mogu pomoći osobama da uspješno prevladaju simptome Žilbertovog sindroma.
Jedan od alternativnih tretmana za Žilbertov sindrom je Cogmed RM, koji je programiran trening pažnje i koncentracije. Program se temelji na nizu vježbi koje se izvode uz pomoć računala i omogućuju poboljšanu izvedbu mentalnih aktivnosti uz minimalni stres. Rezultati mogu biti primjetni unutar nekoliko tjedana pravilne upotrebe programa.
Drugi alternativan tretman za Žilbertov sindrom je neurofeedback, koji se koristi za obuku mozga da bi se postigli bolji mentalni rezultati. U ovom postupku pacijent pregledava EEG (elektroencefalogram) podataka ili druge podražaje na računalu i dobiva nagradu za postizanje poželjenih rezultata. Ovi postupci mogu pomoći ljudima da nauče lakše upravljati stresom i osigurati im veću razinu samokontrole.
Treći alternativni tretman za Žilbertov sindrom je vježbanje vizualne percepcije, koje omogućava pacijentima da razvijaju sposobnost vidne percepcije koja im omogućava bolju interakciju sa svijetom oko njih. Vježbanje vizualne percepcije može dati pacijentima bolju sposobnost organizacije, planiranja i problem solving-a, te možda olakšati prevladavanje simptoma Žilbertovog sindroma.
Konačno, još jedna alternativna terapija koja se često koristi u liječenju Žilbertovog sindroma je EMDR (Eye Movement Desensitization and Reprocessing). EMDR je terapija koja obuhvaća tehnike desenzibilizacije i reprocipiranja oko procesiranja traumatskih događaja i emocionalnih iskustava. Rezultati EMDR-a mogli bi biti primjetni nakon nekoliko terapija, a pacijent će osjetiti veću razinu samopouzdanja i samokontrole.
0 Comments