Vikinzi su srednjovjekovni skandinavski ratnici i trgovci, poznati po svojim plovnim sposobnostima, osvajanju novih zemalja i bogatoj kulturi. Bili su poznati po svojoj hrabrosti, odlučnosti i lukavosti. Plovili su okeanom u dalekim zemljama, tako da su bili jedni od najbolje putujućih naroda u to vrijeme.
Vikinzi su skupina vikinških ljudi iz Skandinavije, posebno Norveške, Švedske i Danske, koja je postojala u 9. i 10. stoljeću. Bili su poznati kao otporni ratnici, istraživači i trgovci te su se proširili širom Europskog Sjevera.
Sadržaj
Povijest pčelinjeg društva
Pčelarsko društvo postojalo je još od srednjeg vijeka, kada su ljudi počeli primjenjivati tehnike uzgoja pčela. Ove tehnike bile su potrebne da bi se osiguralo da pčele prežive i razmnožavaju se na jednom mjestu. Prva zapisana zabilješka o pčelinom društvu datira iz 13. stoljeća, a prvi zapisi o uzgoju pčela nalaze se u knjizi “Liber ruralium commodorum” iz 12. stoljeća. U početku je to bila lokalna grupa koja je okupila ljude koji su imali isti interes – uzgoj i preradu meda. Kako je vrijeme prolazilo, pčelari su postali sve češće naći širom Europe, a njihovo društvo se proširilo i do drugih dijelova svijeta.
U 19. stoljeću razvijen je novi okvir za suradnju među članovima pčelinog društva, uključujući konferencije održane širom Europe i posebne publikacije koje su promovirale pčelare i nastojale unaprijediti nivo nauke koja se odnosi na uzgoj pčela. Ove publikacije također su promovirale najbolje prakse za uzgoj i preradu meda te podržavale istraživanja koja bi mogla dovesti do daljnog napretka u tom području. U 20. stoljeću članovi društva postali su još aktivniji, držeći godišnje skupove diljem Europe, a neki članovi su bili pozvani da predstave svoja istraživanja na međunarodno priznatoj konferenciji o ekonomiji meda održanoj u Parizu 1905. godine.
Danas postoji nekoliko međunarodnih organizacija posvećenih spremanju i distribuciji informacija o medenim industriji diljem svijeta, poput Međunarodne unije medenog industrijskih strukovnih asocijacija (IUCIBA). Ova organizacija predstavlja interese članova iz više od 40 zemalja širom svijeta, omogućavajući im pristup informacijama o novim trendovima i tehnologiji vezanima za medene industrijske grane poput prerade meda i proizvodnje opreme za uzgoj pčela.
U moderno doba e-trgovina omogućila je brzu distribuciju proizvoda iz medenih industrijskih grana diljem svijeta, što je doprinijelo rastu popularnosti međunarodnih trgovinskih partnerstava koja djeluju na globalno tržište meda. Pored toga, moderna tehnologija omogućava besplatnu distribuciju informacija putem interneta što olakšava pristup strukovnom obrazovanju članova društva diljem svijeta, čime se omogućava uspješan razvojen jedinstvenih inicijativa vezanih za obnovljenje okolišne ravnoteže beehives-om.
Povezanost međunarodnih organizacija posvećenih promoviranju prerade meda danas je veoma jaka; mnoge od tih organizacija suradnički djeluju s lokalnim vladama i ekološkim agencijam da bi osigurale da se standardi sigurnosti poštuju te da se osigura bolji standard života radnicima u ovom području. Povezanost ovih organizacija omogućila je uspostavljanje globalne mreže članova koja podržava rast industrijske obrade meda diljem svijeta.
Odjeća i obilježja vikinške kulture
Vikinzi su se odlikovali po svom specifičnom stilu odjeće, a mnogi se još uvijek odlikuju po svojoj osobnoj interpretaciji ovog stila. Odjeća je kombinacija lakših i težih materijala poput kože i vune. To je obično sastavljeno od jednostavnih haljina, tunika ili hlača i jakne. Također su bili poznati zbog svojih obuća, koje su bile napravljene od kože ili tkanine prekrivene kožom. Glave su obilježavale šalovi, marame ili pokrivala, dok su ruke bile presvučene rukavicama ili rukavicama napravljenim od vune ili kože.
Vikinzi su nosili niz nakita i ornamenta uključujući amuleti, narukvice i prstenje. Štoviše, nakit je bio važan znak moći i statusa među njima. U pravilu bi se nakit izrađivao od metala poput zlata, srebra ili bronce. Vikinzi bi također nosili torbice na pojas koji bi bio ukrašen metalnim dijelovima ili drugim materijalima poput kamena ili plastike.
Vikinzi su također postali poznati po svojoj frizuri, frizuri koju ćete često vidjeti na modernim umjetničkim slikama imaju dugu bočnu liniju koja se postupno smanjuje prema stražnjem dijelu glave. Ovi stilovi danas se smatraju simbolom identiteta vikinške kulture, obzirom da je to bio jedan od načina na koji su se vikinzi razlikovali jedni od drugih.
Vikinško doba
Vikinško doba je bilo period od 750. do 1100. godine koji se također naziva i starim vijekom sjevernoevropske povijesti. U to vrijeme, plemena koja su stvorila vikinšku kulturu provela su ogroman broj putovanja i osvajanja, udaljivši se od svojih zemalja i kolonizirajući mnoge druge zemlje u Europi. Vikinzi su postigli velike uspjehe u trgovini, ratarstvu, ribolovu, trgovini robovima i umjetnosti. Uzimajući u obzir te poznate pothvate, potrebno je napraviti dubinsko istraživanje ovog perioda da bi se shvatili razlozi tih uspjeha.
Naučno istraživanje
Naučna istraživanja vikinškog doba trebala bi biti usmjerena prema razumijevanju ekonomskih situacija, društvenih praksi i religioznih običaja u tom periodu. Analiza ekonomskih podataka može dati jasnu sliku o tome kako su vikinzi uspješno upravljali svojim brodovima i ribarskim lokacijama te kako su ostvarivali profite na tržištu robova. Također bi bilo važno analizirati društvena pravila koja su utvrđena nakon napada vikinških plemena na evropske teritorije jer bi to omogućilo da se shvati dosljednost njihove politike i njen uticaj na druge civilizacije koje su postojale u tom periodu.
Istraživanja religijskih običaja koja su prisutna među vikinskim plemenima također će biti od izuzetne važnosti za potpuniji razumijevanje ove epohe. Istraživanja ovog područja mogla bi pokazati jasnu sliku o tome koliko je religija igrala centralnu ulogu u širenju vikinške civilizacije unutar Evrope te pružiti dublji pregled autoriteta i tradicija koji su upravljali tim plemenima unutar svog regiona.
Konačno, trebalo bi obaviti detaljan pregled arheoloških nalaza iz ovog perioda da se utvrdi šta je još moglo doprinjeti uspjehu vikinskih plemena tokom 11 stoljeća nastanka ove civilizacije. Istraživanje arheoloških lokacija trebalo bi dati jasniji prikaz materijalne baštine koja je prisutna među tim ljudima te bolji pregled mogućeg uticaja na drugih naroda sa kojima su se susretali tokom putovanja po Evropi.
Glazbena tradicija vikinškog doba
Glazbena tradicija vikinškog doba je bogata i raznovrsna. Vikinzi su bili poznati po svojim lirsko-epskim pjesmama, kao i baladama o ratovima i junacima. Osim toga, vikinzi su također izvodili različite instrumente, uključujući gusle, bubnjeve i lijeve violine. Vikinška glazba nastala je u srednjem vijeku, a njezina popularnost traje još od tog doba. Glazbu su vikinzi izvodili za različite prigode, od religioznih ceremonija do druženja te lijepih noći provedenih u društvu prijatelja ili rodbine. Peve se povodom svadbi, rođendana i drugih slavlja. Osim toga, glazba je također bila važan dio ratničkih ceremonija koje su priređivale bitke ili častile pobjednike. Vikinška glazbena tradicija je obilježena kombinacijom melodija s narodnim plesovima i napjevima o poznatim događajima te o životu uopće. Stilski se pretežno zasniva na staroslavenskoj muzici, no prethodno je utjecala na nju i germanska tradicija.
Vikinska glazbena tradicija obuhvaćala je veliki broj ritmova i instrumenta koji su se mjenjali tijekom godina. Ovi instrumenti bili su: gusle (kontrabas), lijeva violina (violončelo), bubanj (bubanjski set), frulica (frulica) te druge trube (trofe), flauta (flauta) te drugi usna harmonika (harmonika). Svaki od ovih instrumenata imao je neku specifičnu ulogu u vikinskoj glazbenoj tradiciji; gusle su se koristile za interpretiranje dugih narativnih pjesama o herojsko-epskim temama, dok su frulice služile za podizanje naroda na ratovanje ili ispraćaj velikog čovjeka tijekom bitke. Lijeva violina se koristila za stvaranje melodijskog ritma dok bi bubanjski set služio za stvaranje energičnih ritmova starih Vikinga te pronalaskom novih melodija.
Vikinska glazbena tradicija postojala je sve do početka 18. stoljeća, ali čini se da se gradila već od 5.-9. stoljeća – period u kojem Vikingi putuju diljem Europe i upoznaju drugi narodi te nauče neke nove oblike glazbe. Zasigurno postoji puno više informacija o vikinskoj glazbenoj tradiciji koja još čeka da bude otkriveno; međutim, one postojeće informacije govore nam da je ona predstavljen bogatstvo ritmova i melodija koji danas mogu biti prepoznatlji poput dio našeg muzičkog nasljeđa.
Fizička aktivnost u vikinškom društvu
Vikinzi su bili poznati po svojoj fizičkoj spremnosti. Kao osnova svoje fizičke aktivnosti, vikinzi su vježbali bacanje koplja, trčanje, lov i druge sportske aktivnosti. Također su se natjecali u atletici, plivanju, jahanju i gimnastici. Osim toga, u njihovoj svakodnevnoj rutini postojale su velike količine šetnji i hodanja. U svim tim aktivnostima oni su odražavali svoju strast prema fizičkoj spremnosti.
Različiti tipovi sportskih natjecanja bili su prisutni u vikinškom društvu. Primjerice, natjecanja bacanja koplja bila su veoma popularna među muškarcima i ženama. Natjecanje bi se obavilo na trgu ili na slobodi i mjerila bi se daljina koju je netko mogao postići s kopljem. Još jedna popularna aktivnost koja se igrala je ‘Glima’, vrsta tijesne borbe koja je izvedena od strane dvije osobe. Natjecatelji bi se spojili zagrljenih trbuhom prema trbuhu te bi pokušali pobijediti protivnika nametanje svog tijela nad njegovim.
Trčanje je još jedna od fizičkih aktivnosti koja je obilježavala vikinško društvo. Trčanje bi se obavljalo na dugim stazama bez obzira na godine ili spol natjecatelja. Osim toga, natjecatelji bi imali opciju da nose težak oklop za dodatnu težinu i izazov.
U skladu s nastojanjem da budu fizički spremni, vikinzi su cijenili umijeće plivanja. Plivanje im je omogućilo da stignu do morskih luka kako bi istraživali nove teritorije te da preuzmu plijen ili napadnu drugo društvo putem moreplovstva. Osim toga, plivanje im je omogućilo da prežive potresne nevrijeme i bitke na moru.
U zaključku, možemo reći da je fizička aktivnost bila važan dio vikinškog društva i nastojalo se pridržavati zdravih navika za održavanje dobre fizicke forme i snage tijekom cijelog životnog vijeka.
0 Comments