Što je blastocista? Blastocista je stanica u razvoju zametka između zametka i embriona. To je prvi stupanj u razvoju embrija, nastaje nakon oplodnje jajašca i prije klijanja. U uobičajenom menstrualnom ciklusu jajne stanice se dijele i postaju blastociste, ali ne uvijek dovode do trudnoće.
Blastocista je stadij čovjekova razvoja koji se javlja nakon oplodnje jajne stanice sperme. To je oblik embrija koji se sastoji od jedne stanice koja ima dvije slojeve: trofoblast i mikroblast. Ova jedna stanica će se brzo razviti u plodnu vrećicu sa hiljadama stanica.
Sadržaj
Faze razvoja blastociste
Razvoj blastociste je početna faza u razvoju jajne stanice i postupno se razvija u životni organizam. Razvoj blastociste se sastoji od pet različitih faza: morula, segmentacija, gastrulacija, neurulacija i organogeneza. U početku je jajna stanica pokretna i diploidna, a zatim se diobom diploidnog jezgra dvije puta podijeli, čime nastaju dvije haploidne stanice. Te stanice se nastavljaju dijeliti i formirati morulu, čime se povećava broj stanica do 16. Morula je sferična kugla sa 16 ili više stanica koja prenosi biološke informacije za daljnji razvoj embrija.
Sljedeća faza je segmentacija ili klivanje morule u segmentirane blastomere. U ovoj fazi nastaju pronuclei, pronucleus materni i pronucleus paternalni koji će se spojiti u zigotu. Tada se počinju formirati embrionalni diskovi sa strane te postoje dva embrionalna diska: donji epiblast koji će postati fetus te gornji hypoblast koji će postati placenta.
Faza gastrulacije slijedi nakon segmentacije te je vrlo važna za normalni razvoj embrija. U ovoj fazi epiblast u obliku trokuta migrira prema hypoblastu da bi napravio trbušnu šupljinu koja će biti budući probavni trakt embrija. S druge strane hypoblast također migrira prema epiblastu da bi napravilo sluznicu koja će biti buduća unutarnja šupljina embrija – amnionska šupljina.
Slijedi neurulacija ili formiranje neuralne cijevi iz epiblasta koja će postati mozak i kičmeni stub budućeg fetusa. Na kraju slijedi organogeneza ili formiranje poznatih organa fetusa poput srca, bubrega itd.. Ova faza traje do 12 tjedana trudnoće te je jedinstven proces u razvoju fetusa od blastociste do potpunog razvitka unutar majke.
Strukture blastociste
Blastociste je stadij razvoja embrija koji se događa u prvim danima nakon uspješne oplodnje jajne stanice. Ovo je između stadija zigote i morula. Struktura blastociste obuhvaća ljusku, pro-amnionsku membranu, tekućinu blastociste, trofoblast i embrijsku skalu. Ljuska sastoji se od lipoproteina koji omota embrionsku skalu i zaštititi ga od ozljeđivanja. Pro-amnion membrana pomaže u čuvanju vode unutar strukture blastocista i povezuje ljusku s unutarnjom slojem trofoblasta. Tekućina blastociste čini oko 90% volumena strukture blastociste. Sadrži aminokiseline, proteine, lipide, glukozu i vitamine koji su važni za rast embrija. Trofoblast je sloj stanica koji se nalazi između ljuske i embrionske skale. Nastavlja se diobe u bazalnu pločicu koja proizvodi tekućinu koja će oblikovati posteljicu unutar trudnoće. Embrijska skala je vrsta embriona koja sadrži stanice koje će postati placenta i fetusa. U početku se razvija od jedne stanice do višestaničnog agregata gdje svaka stanica radi posebnosti funkcije u razvoju embrija.
Funkcije blastociste
Blastocista je faza razvoja embriona u kojem se sastoji od jedne ili više stanica. To se obično događa u ranoj fazi embriogeneze i može biti vidljivo već nakon prvih nekoliko sati nakon oplodnje. Glavna funkcija blastociste je da pruži potporu u razvoju embrija i omogućiti mu da se prilagodi okolnim uvjetima. U tom procesu, blastocista će produbiti svoj položaj unutar posteljice što će rezultirati implantacijom i nastavkom razvoja embrija. Kako bi to postigla, blastocista mora proizvesti kemikalije koje će poticati produkciju hormona i drugih tvari potrebnih za rast embrija. Također će proizvoditi tvari koje će pomoći u sprečavanju infekcije i pružiti zaštitu od oštećenja od strane okolišnih čimbenika.
U sljedećim fazama embriogeneze, blastocista će se podijeliti na višestruke stanice kako bi formirala placentu, posteljicu, amnionsku tekućinu i fetus. Ove stanice će razviti tkiva, organe i organizam koji će biti pripremljen za porod. Blastocista također igra važnu ulogu u regulaciji metaboličkih funkcija embriona, kao što su pravilno disanje i cirkulacija tekućina potrebnih za pravilan razvoj fetusa.
U posljednjoj fazi trudnoće, blastocista mora napustiti placentu na vrijeme kako bi se izbjeglo preuranjenog poroda ili prerano rođenje djeteta. Ova funkcija zahtijeva da blastocista proizvodi posebne hormone koji stimuliraju rad maternice te omogućavaju ispravno napustanje placentarnog tkiva prirodnom putem.
Kontrola razvoja blastociste
Kontrola razvoja blastociste je postupak koji se koristi za ispitivanje razvoja embriona u laboratorijskim uvjetima. Kontrola razvoja blastociste se obično provodi u ranoj fazi trudnoće, uz pomoć ultrazvučnog pregleda ili biopsije. Ova metoda omogućuje liječniku da prepozna bilo kakve abnormalnosti ili ozljede u embrionalnom tkivu. Također, ova metoda omogućuje liječniku da identificira i utvrdi točnu poziciju embrija unutar posteljice. Kontrola razvoja blastociste također može biti od velike pomoći pri određivanju trudnoće i ispitivanju toka trudnoće.
Uobičajeni postupci koji se obavljaju tijekom kontrole razvoja blastociste su ultrazvučni pregled ili biopsija embrija. Ultrazvučni pregled je jedan od najboljih načina za procjenu stanja embrija i njegove pozicije unutar posteljice. Ultrazvučna slika pokazat će dobro održavanje embrija, njegov položaj i veličinu. Biopsija je još jedan postupak koji se obavlja tijekom kontrole razvoja blastociste i ona omogućava detaljan pregled stanica embrija radi identifikacije eventualnih abnormalnosti ili bolesti. Biopsija se izvodi pod nadzorom liječnika s ciljem prepoznavanja bilo kakvih bioloških poremećaja ili bolesti u embrionalnom tkivu.
Kontrola razvoja blastociste je vrlo važan postupak jer to omogućava liječniku da prepozna eventulane probleme s embriom što može biti od velike važnosti za uspješni ishod trudnoće. Postupak bi trebao biti obavljen samo pod nadzorom stručne medicinske osobe kojoj je cilj osigurati sigurnost majke i fetusa te pravilnu dijagnozu trudnoće.
Primjene blastociste
Blastociste se može koristiti za mnoge različite primjene u medicinskoj i biotehnološkoj nauci. Najčešća primjena je u istraživanju o ljudskom razvoju, između ostalog kako bi se saznalo više o staničnim linijama. Međutim, blastociste se također mogu koristiti u terapijskom liječenju bolesnika s nekim vrstama bolesti, posebno onih povezanih s imunološkim sustavom. Također se mogu koristiti za stvaranje stanica za transplantaciju, što može biti upotrebljivo u liječenju nekih vrsta raka i bolesti krvi.
S druge strane, blastociste se mogu koristiti i za reproduktivnu medicinu. Na primjer, oni se mogu iskoristiti za umjetno oplodnje ili donorstvo jaja. U tim slučajevima blastociste će biti implantirane u maternicu trudnice da bi se omogućio normalan razvoj fetusa. Također se mogu koristiti i za prenošenje genetski modificirane DNK od roditelja na dijete. To je posebno upotrebljivo ako dijete ima određenu vrstu genetske bolesti koja može biti prevladana pomoću genetskog inženjerstva ili modifikacije DNK.
Blastociste također mogu biti upotrijebljene i za znanstveno istraživanje, npr. radi ispitivanja utjecaja lijekova na embrionalne stanice te radi utvrđivanja točnih mehanizama razvoja ili funkcija pojedinih stanica ili organela unutar embriona. Ovi podaci su vrlo važni u radovima na identifikaciji bolesti i nadopunama postojećih lijekova te otvaranju potencijala novih terapija ili čak cijelih potpuno novih lijekova za budućnost.
0 Comments