Fašizam je politički pokret koji je nastao u Italiji krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Ideologija fašizma temelji se na autoritarnim, nacionalističkim, totalitarnim i protidemokratskim principima. Fašističke ideje zagovaraju supremaciju jednog naroda ili rase i osiguravanje vladavine jedne države ili grupe ljudi preko ograničenja slobode i prava drugih naroda ili grupa.
Fašizam je politička ideologija koja slavi autoritarnu nacionalnu vladavinu, integralni nacionalizam, totalitarizam, militarizam i kolektivno podređivanje individualnog interesa zajedničkoj volji. Njegov cilj je da u potpunosti obuzda i regulira društvene odnose u državi.
Sadržaj
Počeci fašizma
Fašizam je totalitarni oblik vladavine koji je nastao u Italiji u 1920-im godinama. Ideologija fašizma temelji se na nacionalnom ekstremizmu, autoritativnoj državi i militarizmu. U Italiji, fašistička stranka pod vodstvom Benita Mussolinija počela je preuzimati kontrolu nad državom i postavljati svoje principe u različite aspekte života. U Europi, fašističke ideje našle su svoj put u Njemačkoj, Španjolskoj i drugim zemljama, a za vrijeme Drugog svjetskog rata postale su dominantne diljem svijeta.
Ideologiju fašizma možemo pratiti još od kraja 19. stoljeća, kada su se počeli pojavljivati eksplicitni nacionalistički pokreti sa tendencijom ka autoritarnosti. Međutim, prvi pravi fašistički režimi počeli su se pojavljivati u Italiji tek nakon Prvog svjetskog rata. Kako bi obnovili ekonomsku i političku moć Italije, Mussolini je formulirao principove fašizma da bi ohrabrio svoju stranku da preuzme kontrolu nad državom i društvom. Ideologija fašizma temelji se na principima jakog militarizma i autoritarnosti te odbacivanja demokratskih principa i slobode govora. Fašistima je cilj bio stvoriti jaku državu koja će biti u stanju brzo napredovati i osigurati doslovan nacionalni uspon za svoju zemlju.
U Europi su se počele pojavljivati fašističke stranke još tijekom 20-ih godina 20. stoljeća, a 1930-e godine obilježile su bujanje ovih pokreta diljem Europe. U Njemačkojo je Adolf Hitler postao kancler 1933., a slijedio ga je uspon fašističke stranke pod imenom Nacionalsociialistiche Deutsche Arbeiterpartei (NSDAP). U Španjskojoji se 1936., nakon uspona Francisca Franca na vlast, dogodio puč koji će postati poznat pod imenom Spanska građanska rat; u tom trenutku Francovi simpatizerii preuzeli su upravljanje države te uspostavi režim u duhu fašistoideoloļgije.
Ideologija fašizma
Fašizam je politička ideologija koja se počela pojavljivati u Italiji 1920-ih godina. Nastala je od marksizma i nacionalista, a bila je usmjerena na jačanje i uzdizanje države. Ideologija se zasnivala na zaštiti tradicionalnih vrijednosti, kontroli pokreta radikalnih ljudi, jačanju nacionalnog identiteta te ograničavanju sloboda pojedinaca. U tome joj je pomogla stranka koja se zvala Fascist Italian National Party. Fašisti su bili protivnici liberalne demokracije i borili su se protiv socijalne ravnopravnosti.
Ideologija fašizma postajala je sve popularnija tijekom 20-ih godina prošlog stoljeća i nastavila se razmahati u Europi tijekom 30-ih godina. Bila je podržana od strane mnogih vladara koji su željeli vladati autoritarno, ali joj je bilo važno da daje dojam da će ljudima pružiti sigurnost i poštovanje prema naciji. Fašizam se temelji na ideji da jedan čovjek ili skupina ljudi imaju potpunu kontrolu nad društvom, uz izuzimanje drugih političkih opcija. Promovirao je agresivnu vanjsku politiku, militarizam i rasnu netoleranciju. U tome mu je pomogla snažna propagandna mašinerija koja je prikazivala fašiste kao herojske vođe koji će donijeti mir i prosperitet naciji.
Uloga države u fašizmu
Država ima veliku ulogu u fašizmu. U Italiji, gdje je fašizam došao na vlast, Benito Musolini je postavio koncept totalitarne države koja se temelji na isključivoj moći fašističkog režima. U posljednjih nekoliko godina, svrha fašizma je bila da jača i štiti interese države preko strogog kontroliranja društva. Država se koristi za poticanje ideologije fašizma i njegovih vrijednosti. Kontrolira medije i obrazovanje radi nametanja ideoloških ciljeva te provodi represivne mjere protiv one protiv kojih se bori. Država također ima ulogu u poticanju nacionalizma, militarizma i autoritarne vladavine. Država također igra važnu ulogu u financijskoj podršci fašističkih skupina i pokreta te promicanju politike izolacionizma i segregacije prema drugim zemljama i različitim društvenim skupinama unutar svojih granica. Sve to govori o važnoj ulozi države u jačanju i promicanju fašističkih ideologija diljem svijeta.
Također, na pozitivan način, neke su države iskoristile moć da bi smanjile potencijalnu prijetnju od ekstremista okupljenih oko ideologije fašizma. Na primjer, Francuska je usvojila terorističku zakonodavnu politiku radi neutralizacije ekstremista koji pozivaju na nasilje ili podržavaju totalitarne tendencije druge strane. Također je donesena nova antifašistička zakonodavna regulativa koja će pomoći da se spriječe bilo kakva tendencija nasilja ili netolerancije prema različitim društvenim skupinama unutar zemlje. Ovi zakoni omogućuju vladi da brani svoju suverenost od ekstremnih grupa s ciljem održavanja demokratske vladavine unutar granica zemlje.
U svakom slučaju, jasno je da država ima odlučujuću ulogu u promicanju ili sprječavanju razvoja fašističke ideology unutar svojih granica. Stoga se treba obratiti pozornost na to kako bi se osiguralo da nacionalna politika slijedi put demokratskih principa te da se ne dopusti da se diktatorske tendencije šire diljem svijeta.
Primjeri fašističkih režima
Najpoznatiji primjer fašističkog režima je onaj Mussolinijeve Italije iz 1930-ih. Mussolini se pridružio skupini fascističkih pokreta koji su se počeli pojavljivati u Italiji nakon Prvog svjetskog rata. On je zatim preuzeo vlast i stvorio fašističku državu. Njegov režim bio je jaki monarhistički autoritarni sistem koji je uspostavio totalnu kontrolu nad državom i narodom. U to vrijeme, fašizam se širio u Europi, pa su još neki primjeri bili Nacionalsocijalistička Njemačka pod Hitlerom i Francka Španija pod Francoovom vlašću. U tim zemljama, fašizam je dovelo do totalitarne vladavine s ekstremnim strogim mjerama za potiskivanje bilo kakvog protivljenja ili ideja oslobođenja.
U današnje vrijeme, neke zemlje imaju autoritarne vladavine koje imaju neke od obilježja fašizma, ali nisu izravno povezane s nacionalističkim ideološkim pokretom koja su obilježili Mussolinija, Hitlera i Franca. Primjer takve države je Sirija pod režimom Baasovske partije koja je na vlast dovela Hosni Mubarak u egipatsko 1961. Mubarakova autoritarna vladavina obilježena je čvrstim cenzurama, represijom protiv opozicije i ograničavanju sloboda govora i okupljanja. Također postoje slučajevi autoritarnih režima na Bliskom istoku poput Saudijske Arabije koja se često smatra fašistoidnim režimom jer ona uključuje rigidni islamski fundamentalizam te prisilan rad i potlačivanje ljudskih prava.
U svakom slučaju, bez obzira na to da li su ti režimi direktno povezani s nekadašnjim fašističkim ideologijama ili ne, oni predstavljaju slične aspekte autoritarne vladavine koji su također prisutni u bivšem fašističkom režimima poput Mussolinijeve Italije ili Hitlerove Nacističke Njemačke.
Posljedice fašizma
Fašizam je totalitarizam koji se odnosi na političku ideologiju koja je postala dominantna u Italiji i nacionalnom socijalizmu u Njemačkoj u 20. stoljeću. U svojoj najekstremnijoj formi, fašizam uključuje potpunu centralizaciju vlasti, rat i teror kako bi se održala politička moć. Posljedice fašizma bile su teške za mnoge zemlje i narode diljem Europe.
Jedna od najvećih posljedica fašizma je stvaranje radikalnih granica između zemalja Europe. Druga svjetska rat je doveo do velikog pomjeranja granica, što je dovelo do velikih etničkih čišćenja i podjela naroda po cijeloj Europi. To je doveo do mnogih etničkih sukoba koji su se još odražavali i često se još osjećaju danas.
Druga posljedica fašističke vladavine bila je ekonomska devastacija Europskih zemalja. Tijekom Drugog svjetskog rata, zemlje diljem Europe trpio su strahovito gubitak života i materijalnih resursa, što je rezultiralo dugotrajnom ekonomskom recesijom tijekom 1940-ih i 1950-ih godina. Mnogo europskih zemalja još uvijek ima ekonomske posljedice rata, što često otežava napore da se obnovi infrastruktura i omogući ljudima da žive normalan život.
Najdramatičnija posljetica fašističke vladavine bila je masovno uništavanje civila tokom Drugog svjetskog rata. Mnogo civilnih žrtava ubilo se trenutno ili umrlo od gladi ili bolesti uslijed ekonomskih poremećaja koji su usledili nakon rata. Mnogi drugi civilni stanovnici su ubijeni ili prisilno premješteni sa svojih domova radi etničkih čisteza u nekim dijelovima Evrope tokom tog perioda. Ove tragedije još uvijek ostavljuju duboke traume na brojne lokalne društvene grupe diljem Evrope.
Uzet u celinu, posljetice fašistickih režima bile su stravične po evropske narode diljem Evrope. Od radikalnih promena granica do masovnog uništavanja civila, one su dovele do dugotrajan osjećaj potresenosti među mnogim evropskim društvima koja se još osjetilo danas .
0 Comments