Što je gulag? Gulag je skraćenica za Glavno upravno područje zatvora Sovjetskog Saveza. Gulag je bio lokalni sistem sovjetskih koncentracionih logora i zatvora koji su funkcionirali od 1930-ih do 1960-ih godina. Logori su bili locirani diljem SSSR-a te uključuju razne vrste kaznenih objekata, poput logora za diskriminaciju, beživotnih radionica, radnih logora i logora smrti.
Gulag je akronim za Glavni upravni odjel za posebne režime, sovjetski sustav zatvora i logora za radne logore u SSSR-u između 1930. i 1960-ih.
Sadržaj
Povijest Gulaga
Gulag je skraćenica za Glavno upravljanje lagerima, sovjetski sustav rančeva i koncentracijskih logora u kojima je bilo zatvoreno preko 18 milijuna ljudi, od 1929. do 1953. godine. Naziv Gulag počeo se koristiti nakon objavljivanja knjige Aleksandra Solženjicina iz 1973., Arkhipelag Gulag, koja je opisala patnje zatvorenika u sovjetskim logorima. Prvi logori osnovani su 1921. godine, a naziv Gulag upotrijebio je Lenin u svojoj rečenici iz 1923., „Ustanoviti organizaciju na temelju principa Gulaga”. Ubrzo nakon toga, sovjetske vlasti počele su s vršenjem masovnog progona političkih protivnika, religioznih službenika i drugih disidenata unutar SSSR-a.
Logori su postali važan dio sovjetskog društvenog sustava i regulirani su Zakonom o radno-kaznenim lagerima iz 1930. godine. Nastanjenci su bili podvrgnuti ekstremno teškom radu, ponižavanju i mučenju, a smrtne posljedice često su bile neizbježne. Ulogori se nalazili diljem cijele Sovjetičke Unije; od Sibira do Ukrajine i od Kaspijskog mora do Baltika, čak i na otocima poput Solovetskih otoka u Barentsovom moru pored Murmanska..
Od 1950-ih Sovjeti su počeli mijenjati politiku prema zatvorenicima; mnogi od najtežih zločinaca pušteni su na slobodu i program rehabilitacije pokrenut je kako bi se omogućilo nekim rančerima da se vrate u društvo bez straha da će biti ponovo zatvarani. Međutim, još uvijek postoje milijuni ljudi širom svijeta koji žive sa posljedicama gulagskih iskustava; među najistaknutiji primjer bi bio tzv „Nelegalni imigrant” – djeca gulagskih pritvorenika rođena nakon Drugog svjetskog rata – koji još uvijek žive pod teškim pritiskom režimske diskriminacije i socioloških stigmatizacija .
Organizacija i upravljanje Gulagom
Gulag je skraćenica za Glavno upravno tijelo radnih logora Sovjetskog Saveza. To je bila organizacija namijenjena za vođenje, raspodjelu i organizaciju radnih logora u SSSR-u. Gulag je postojao od 1929. do 1953. godine i imao je vrlo složenu organizaciju koja se sastojala od mnogih različitih slojeva koji su pomagali nadzirati logore. U početku, Gulag je bio podređen NKVD-u, tijelu za unutarnju sigurnost Sovjetskog Saveza, koji ga je vodio do 1937. godine, a potom prebačen pod direktnu kontrolu Staljinove administracije bez obzira na to što se NKVD još uvijek bavio upravljanjem i vođenjem logora. Staljinova administracija je imala vrlo strukturiran pristup upravljanju Gulagom, gdje su se stvorili viši rangovi uprave i administrativne podružnice čiji bi izvršni ljudi trebali nadzirati logore diljem SSSR-a.
Gulag je imao visok stupanj centralizirane administrativne kontrole, što znači da su svi logori bili pod strogim nadzorom središnje ustanove koja se zvala Glavni upravni odbor (GUK). GUK bi imalo mandat da donosi zakone i odluke koje bi se provodile u svim logorima diljem Sovjetskog Saveza. Ono što je možda najvažnije jest da su ljudi iza GUK-a pohađali još više ustanove kako bi osigurali da se pravila strogo provode, te da direktori logora i ostalih radnih mjesta budu usmjeravani prema centralno definiranim ciljevima. U tom smislu, GUK je ne samo donosio pravila već i nadgledao provedbu istih diljem SSSR-a.
Kada bi GUK donio određene smjernice, one bi se prenose na niže razine tako što bi iste bile dostavljenje nižim slojevima administrativne hijerarhije poput direktora logora ili drugih radnih mesta diljem SSSR-a. Ove niže razine administratora trebale su potvrđivati implementaciju smjerova iz GUK-a na lokalnoj razini te pratiti napredak provedbe istih u svakom pojedinom radnom okruženju. U tom smislu, organizacija Gulaga postala je vrlo složena jer su svi ljudi priključeni na ovaj sustav morali biti dobro usklađeni radi uspješne provedbe smjerova središnje vlasti SSSR-a u cilju održavanja reda među radnicima logora diljem Sovjetskog Saveza.
Život u Gulagu
Gulag je skraćenica za Glavno upravno tijelo za lagerisanje i rad. U stvari, to je sovjetski sistem koncentracionih logora, koji je postojao od 30-ih do 50-ih godina prošlog stoljeća. Ovi logori su bili smješteni u različitim dijelovima Sovjetskog Saveza, a namijenjeni su zatvoru političkih protivnika ili osoba osuđenih za kriminalna djela. Život u Gulagu je bio težak i okrutan. Zatvorenici su morali podnositi žestoke uvjete života, a neke od najčešćih mučenja su bila glad i dehidracija. Također su morali raditi najteže poslove po dugim satima bez adekvatne nadoknade. U privatnom životu, zatvorenici su se morali nositi sa strahom od neizvjesnosti, osjećajem izolacije i povremeno prisutnom depresijom.
U svakom slučaju, ljudskost se ipak preživjela unutar zidova gulaga. Zatvorenici su uspjeli pronaći načine da izgrade solidarnost međusobno i da se nose sa psihosocijalnim posljedicama gulaga. Oni su organizirali društvene aktivnosti poput molitve i glazbe te stvorili vlastite oblike jezika da bi se nosili sa tegobama ograničenog svijeta unutar logora. Zatvorenicima je ponekad bio dopušten mal broj književnih djela ili publicistika da bi mogli ostati mentalno aktivni; često bi čitalii tuđe bilješke kako bi ostali informirani o događanja izvan gulaga.
Iako je većina ljudskih potreba bila potpuno ignorirana u Gulagu, postojala je jedna vrsta hrane koja je davala zatvorenicima osjećaj sigurnosti: hljeb (pita). Hljeb (pita) simbolizira obnovu vitalne energije koja dolazi od Boga preko poznanstava i iskustva unutar logora. Također je predstavljen kao simbol veselja i utjehe za one unutar Gulaga. Zbog toga ga osobe često dijele međusobno, čime simbolično predstavljuju solidarnost međusobnu.
U svakom slučaju, Gulag je bio stravičan period u sovjetskoj povijesti koja se još uvijek osjeća danas. Iako još uvijek postoje tragovi ovog okrutnog perioda, ipak postoji neka pozitiva strana: ljudski duh preživio je unutar zidova Gulaga.
Sjećanja onih koji su preživjeli
Razmišljanje o onima koji su preživjeli rat u Hrvatskoj je izuzetno teško. Mnogi od njih su se morali maknuti iz svojih domova i ostaviti sve što su imali. Nastojali su preživjeti i to je bio često jedini cilj. Mnogi ljudi su utonuli u depresiju, jer ne mogu zaboraviti sve strahote koje su vidjeli i doživjeli. Iako se rat završio prije više od 25 godina, još uvijek postoje ljudi koji pate od traume koja je nastala uslijed rata.
Uz sva ta nedaća, ljudi koji su preživjeli rat također pamte i sretnija vremena. Pamte vrijeme prije rata kada bi se družili sa prijateljima i obitelji, provodili vrijeme na otvorenom, radili poslove iz kojih bi mogli priskrbiti hranu za sebe i one oko sebe. Sada, mnogi od tih ljudi ne mogu biti u blizini onih koje vole jer žive razdvojenim životima. No, ipak postoje pozitivne stvari koje će neki ljudi uvijek pamtiti o ratu: humanost među onima s istim ciljem – preživjeti; solidarnost među narodima; najvažnije – velika snaga koja dolazi iz samopoštovanja u teškim situacijama.
Neki ljudi će zauvijek biti označeni ratom, ali to ne znači da moraju biti traumatično pogođeni tim događajem. Rat je stvorio okolnost da se mnogi ljudi moraju prilagoditi novim situacijama bez obzira na okolnosti. To je stvorilo snagu koja će i dalje postojati unutar hrvatskog naroda – snagu koja nas podsjeća da smo sposobni podnositi teške situacije bez obzira na okolnosti.
Posljedice gulaga
Gulag je bio sovjetski sustav zatvora i radnih logora u kojima su zatvarani politički neistomišljenici i ljudi optuženi za protuzakonito ponašanje. Gulag je bio jedan od najkritiziranijih aspekata sovjetskog režima, a posljedice njegova djelovanja i danas se osjećaju.
Gulag je donio strašne posljedice po ljudsko zdravstvo. Tisuće ljudi su umrli zbog loših prehrane i okoliša u kojem su bili smješteni. Mnogi su pate od bolesti dišnog sustava, što se može pripisati lošim uvjetima u kojima su bili prisilno smješteni. Mnogi od onih koji su preživjeli gulag još uvijek imaju traume povezane s tim razdobljem, a mnoge obitelji još uvijek trpe posljedice ovoga sustava.
Gulag je također uništio živote mnogih ljudi izvan samog logora. Ljudi koji su osuđeni na gulag često su bili separirani od svoje obitelji, gubili svoja imanja i često bili prisilno premješteni na druge dijelove Sovjetskog Saveza, gdje bi onda bili smješteni u logore. Ove promjene često bi dovelo do rastave obitelji, a posljedice toga još se osjećaju danas.
Uz neposredne ljudske žrtve, gulag je također unazadio sovjetsko društvo općenito. Zatvaranje političkih disidenata unazadilo je napredak Sovjetizma jer je stvorilo strah među stanovništvom da bi mogli biti optuženi i osuđeni na gulag ako govore ili djeluju na način koji nije podupirao vladin režim. Ovo bi značilo da je narod postavio podređen položaj vlastima, ograničavajući slobodnu raspravu i napredak ideja potrebnih za napredak društva općenito.
Danas se posljedicama gulaga tek počinju baviti neke države SSSR-a poput Ruske Federacije koja radi na tome da ispravi nepravdu upotriebom istraživanja i rehabilitacije onih koji su patili pod ovim sistemom te obnove nesputane slobode građana SSSR-a.
0 Comments