Što je infantilno je izraz koji se često koristi u hrvatskom jeziku da bi se opisalo ponašanje, riječi i ideje koje pripadaju djeci, obično djeci mlađoj od 12 godina. To obuhvaća ponašanja koja su po svojoj prirodi neodrasla ili nezrela, a često su i neprikladna za odrasle. Infantilni obrasci ponašanja mogu biti smiješni ili štetni, a često su rezultat nedostatka zrelosti ili znanja.
Infantilno je ponašanje, razmišljanje ili govor koje je karakteristično za djecu. Ovo obično uključuje nepromišljenost, neiskustvo i nezrelost.
Sadržaj
Definicija infantilnosti
Infantilnost je nezrelost, neovisno o godinama. To se može manifestirati na razne načine – u fizičkom, emocionalnom, mentalnom ili društvenom ponašanju. Osoba koja je infantilna može biti emocionalno nezrela, nedostatna u donošenju odluka i neodgovorna kada je riječ o obavljanju dužnosti. Također se primjećuje da ljudi s infantilnim sklonostima često imaju tendenciju da se okreću sebi i da teže zadovoljiti svoja vlastita želje bez obzira na potrebe drugih.
Infantilnost može biti povezana sa smetnjama u razvoju ili mentalnim zdravljem, ali također može biti uzrokovana okruženjem ili situacijama koje osoba štiti. Na primjer, ako dijete nikada nije bilo poticano na samostalnu djelatnost, onda će to u odrasloj dobi dovesti do infantilnih tendencija samozadovoljenja.
Infantilnost u djece i odraslih
Infantilnost je obično povezana s djetinjstvom, ali ona se može pojaviti i kod odraslih osoba. Odrasli koji imaju infantilne crte mogu biti zabrinuti zbog toga što se osjećaju nesigurno ili neadekvatno u društvenim situacijama. Infantilne crte mogu biti manifestacije nezrelosti ili trajnih psiholoških problema. Znakovi infantilnosti uključuju: povlačenje od odgovornosti, negativni stav prema drugima, smanjenje samopouzdanja, preokupiranost igračkama i slikama poput djeteta, loše navike prehrane poput grickanja noktiju i lizanja prstiju te često promjene raspoloženja.
Kada se radi o djeci, infantilnost se najčešće opaža kada dijete pokušava zadržati vrlo mladenačke postupke i misli. Djeca će često pokazivati infantilne stavove ako su nedovoljno stimulirana da razviju zrelija razmišljanja ili ako su iscrpljena od svakodnevnih obaveza. Postoje i druge okolnosti u kojima djeca mogu pokazati infantilnu reakciju ili preformirano ponašanje. Na primjer, dijete može biti previše vezano za roditelje ili sklono gubitku strpljenja ako ga se stavi pred nepoznate situacije ili ljude.
Kod odraslih, infantilne crte često proizlaze iz traume ili emocionalnih problema vezanih uz ranije godine života. Kako bi identificirali simptome infantilnosti kod odrasle osobe potrebno je pažljivo promatrati ponašanje pojedinca. Obično su to primjetni problemi s društvenom interakcijom, što može biti potisnuta agresija ili strah od nove situacije. U nekim slučajevima, svaka vrsta napretka na putu ka zrelom životnom stilu možda će biti isprekidana bezrazložnom anksioznošću koja proizlazi iz infantilnih crta.
Uzroci infantilnosti
Infantilnost je stanje koje je često povezano s osobama koje su zaostale u razvoju i imaju problema s obezbjeđivanjem zrelog odgovora na situaciju. Neki od glavnih uzroka infantilnosti su nasljedne predispozicije, nepovoljni okolini uslovi, neadekvatna obiteljska podrška i društvena izolacija.
Nasljedne predispozicije mogu dovesti do infantilnog ponašanja jer se genetske predispozicije mogu prenijeti s roditelja na dijete. Zbog toga, dijete može djelovati infantilno, bez obzira na napore roditelja da pomognu njihovom djetetu da postane zrelo.
Neadekvatna obiteljska podrška također može utjecati na infantilno ponašanje djeteta. Na primjer, ako roditelji ne daju potrebne podrške ili pružaju previše zaštite, dijete možda neće naučiti kako da se prilagodi okolini i reagira adekvatno. To bi moglo dovesti do ograničenog razumijevanja situacija i problema pa bi dijete djelovalo infantilno.
Pored toga, nepovoljni okolini uslovi također mogu doprinijeti infantilnom ponašanju djeteta. Na primjer, ako dijete živi u lošim okolnim uslovima ili u siromašnom društvu bez pristupa odgovarajućoj edukaciji, ono možda neće biti u stanju da se prilagodi okolini ili donese zrele odluke. To bi ga moglo činiti osjetljivim na situacije koje normalno ne bi bile problematične i reagirati neprimjereno ili infantilno.
Društvena izolacija također može imati uticaja na razvoj djeteta i nesposobnost da formira adekvatnu interakciju sa drugima u društvu. Ako dijete nema pristup društvenim mrežama ili drugim društvenim aktivnostima, ono će biti manje sposobno da razumije ljudsko ponašanje i socijalne norme te će se lako osjećati isključenim od grupe pa će reagirati sa infantilnim ponašanjem.
Ukratko, nasljenstvo, nepovoljan okolin uslovi i obiteljska podrška te društvena izolacija mogli bi biti glavni uzroci infantilelnog ponašanja kod osoba svih starosnih skupina.
Psihoterapijski pristup za liječenje infantilnosti
Psihoterapija je postupak koji se koristi za liječenje infantilnosti. To je sveobuhvatan pristup koji obuhvaća različite vrste psiholoških tehnika i strategija za pomoć osobama da se nauče nositi sa svojim problemima i stresom. Psihoterapeut će raditi s pacijentom na razumijevanju njihovih misli, osjećaja i ponašanja, kako bi mogli promijeniti nezdrave obrasce i bolje se suočiti sa svojim problemima. Psihoterapeut može prikupiti informacije o pacijentu, stvoriti dijagnozu i odrediti odgovarajuću terapiju.
U psihoterapiji za liječenje infantilnosti, terapeut će raditi s pacijentom na razumijevanju njegovog ponašanja i procesiranju proživljenog iskustva. Cilj je potaknuti pacijenta da preuzme odgovornost za svoje postupke i osnažiti ga da napravi pozitivne promjene u svom životu. To može uključivati rad na osnaživanju samopoštovanja, snalaženju sa emocijama, pravilnom reagiranju na stresne situacije te uspostavljanju novog okvira vrijednosti. Terapeut će također raditi na jačanju socijalnih vještina, pa čak i ublažavanju simptoma depresivnih poremećaja ili problema sa samopouzdanjem ako je potrebno.
Terapija može biti individualna ili grupna, ovisno o potrebama pacijenta. U individualnoj terapiji trenutačni problem se obrađuje detaljno, a u grupnoj terapiji višestruke točke gledišta omogućavaju bolji uvid u situaciju pacijenta. Cilj psihoterapija je da osnaži pacijenta da uspješno funkcionira unutar društva te da napravi pozitivne promjene u svom životu.
Kako se suzbiti od infantilnih ponašanja
Infantilno ponašanje je obično prisutno u odraslih osoba koje se ponašaju kao da su još uvijek djeca. Može biti vrlo iritantno za druge oko vas, ali to može biti i nesigurno i nezrelo. Ako želite da se suzdrate od infantilnog ponašanja, postoje neke stvari koje možete učiniti.
Prvo, razmislite o razlozima vašeg infantilnog ponašanja. U nekim slučajevima, možda ste zapeli u naviku koja je počela kao djetetov način za preživljavanje. Ako je to slučaj, potražite stručnu pomoć da biste razumjeli svoje postupke i našli načine da preuzmete odgovornost za svoje postupke i promijenite svoje navike.
Drugo, naučite mehanizme za suzbijanje infantilnog ponašanja. Možda ćete morati da se usredotočite na jednu stvar po jednom da biste mogli uspjeti. Treba vam disciplina da biste se suprotstavili infantilnom ponašanju i ustali protiv impulsivnih reakcija. Na primjer, umjesto što bacate histeriju ili ljutnju kad se nešto dogodi, možete prvo duboko udahnuti pa onda pristupiti situaciji sa smirenim umom.
Treće, budite spremni priznati svoju grešku ako ste uradili nešto loše. Ne morate biti savršeni svaki put kad neka situacija izgleda loše, ali trebalo bi da imate snagu da priznamete ako ste napravili grešku i tražite oprost od drugih ljudi koji vas okružuju. To će vam dati samopouzdanje i potvrditi vašu sposobnost da se rukuje sa situacijama bez infantilnog ponašanja.
0 Comments