Što je mefisto je filozofsko-drama u četiri čina nastala 1868. godine, napisana od strane njemačkog pisca Johanna Wolfganga Goethea. Radnja se odvija u srednjovjekovnoj Njemačkoj i prati Fausta, čovjeka koji se obvezuje da troši svoje vrijeme u službi demonu Mefistofelesu. U zamjenu za svoju dušu Faust traži ispunjenje svih želja i potreba, ne shvaćajući da će mu se dogoditi mnogo više od onoga što je očekivao.
Mefisto je vrlo moćna magična bića koja su nekad bila sluge đavola. Prema legendama, oni su zaduženi za vršenje njegovih zadataka, pa čak i razmjenu duša.
Sadržaj
Mefisto u mitologiji
Mefisto je poznat kao čarobnjak i đavao iz mitologije, a njegovo ime proizlazi iz grčke riječi Mephistopheles. On je postao poznat po svojoj ulozi u Faustovoj priči, gdje je bio čarobnjak koji je prodao dušu Faustu u zamjenu za vječno zadovoljstvo. U nekim oblicima mitologije, Mefisto se smatra da je božanstvo koje predstavlja štetu i zlo. On se također može identificirati s drugim demonima poput Lucifra i Sotone. Mefisto se može opravdano promatrati kao simbol mračne strane čovječanstva, pa se često opisuje kao suprotnost dobru. U nekim slučajevima on se također poistovjećuje s bogom Sotonom koji je vladar pakla. Mefisto služi kao savjetnik i pomoćnik mnogih drugih likova u mitologijama širom svijeta, a njegova prisutnost može se vidjeti u djelima poput Dante Alighieri’s Inferno i John Milton’s Paradise Lost.
Mefisto u literaturi
Mefisto je čest lik u literaturi, posebno u njemačkoj književnosti. Najpoznatiji primjer je Mefistofeles iz “Faust”, poznatog djela Johanna Wolfganga Goethea. U tom djelu Mefisto je vrag koji ponudi Faustu bogatstvo i luksuz za dušu. Mefisto se također pojavljuje u mnogim drugim književnim djelima i mitologijama, obično predstavljen kao crni andeo. U većini slučajeva on predstavlja protivnik dobra, ali nije nužno da bude loša osoba. Na primjer, u romanu “The Brothers Karamazov” Fjodor Dostojevski prikazuje Mefista kao prijatelja glavnog lika Alekseja Karamazova.
Mefista se također često spominje u popularnoj kulturi. Popularni filmovi, glazba i video igre su prepuni referenci na ovog vraga, što ga čini još prisutnijim u našem svakodnevnom životu. Iako Mefisto obično pretstavlja zlo, postoje slučajevi u kojima on igra pozitivnu ili neutralnu ulogu. Na primjer, jedan od najpopularnijih likova video igara Street Fighter serijala je Mephistopheles ili ‘Meph’, koji je pozitivan lik i saveznik protagonista Ryuja. Ovo pokazuje da postoje različite interpretacije ovog staroga vraga te stoga nikada ne možemo biti sigurni o njegovom pravom licu ili motivaciji.
Mefisto u književnosti
Mefistofeles je jedan od najpoznatijih likova u literaturi. On se prvi put pojavio u književnosti u 16. stoljeću u djelu Johanna Goethea „Faust”. U njemu Mefistofeles predstavlja vječni protivnik Boga i simbol ljudskog zla. On izaziva čovjeka da povjeruje da su zločin i grijeh bolji od dobra. Također, Mefistofeles se pojavljuje i kao simbol sotonizma, prevrtljivosti i općenito ljudske prirode koja pokušava prevariti samoga sebe. Takve ideje postale su popularne tijekom 19. stoljeća, a Mefisto je postao jedan od najpopularnijih likova tog vremena.
Mefisto u glazbi
Mefistofeles se također pojavio i u glazbi, posebno u operama 19. stoljeća. Najpoznatija opera o Mefistu je Charles Gounod-ova „Faust”, koja je bila izvedena 1859. godine. Ta opera sadrži sve elemente radnje iz Goethe-ova djela, ali dodatno ima i muziku koja je savršeno usklađena sa temom priče o Faustu i njegovom protivniku – Mefistu. Također, postoje brojne druge glazbene skladbe posvećene tom liku koje su napisali razni kompozitori kao što su Berlioz, Boito i Liszt.
Mefisto u umjetnosti
Mefistofeles se također pojavio i na umjetničkim djelima poput slika ili skulptura 19. stoljeća koja predstavlja Faustove iskušenja kojima ga Mephistopheles iskušava ili scena s raskidom Faustove duhovne veze s Bogom (za što je opet odgovoran Mephistopheles). Također postoje brojna remek-djela koja prikazuju samog Mephistophelesa kako obmanjuju Fausta ili neke druge ljudske likove te time ilustriraju ideju o ljudskoj prevrtljivosti i zlu.
U cijeloj povijesti književnosti, glazbe i umjetnosti, lik Mephistophelesa ostaje jedan od najpopularnijih jer predstavlja vrhunski primjer ljudske prirode koja prevrtljivo traži put ka dobru a ipak ostaje privlačna strana zla gdje se mogu naći nova iskušenja čak i ako to znači gubitak duhovne slobode.
Mefisto u glazbi
Mefisto je mitološka figura koja se često pojavljuje u glazbi, posebno u klasičnoj glazbi. Imena poput Mefistofela, Fausta i Đavla odražavaju slojeve postojanja, koji su bili popularni teme za kompozitore i pjesnike tijekom povijesti. U nekim od najpoznatijih djela Mefista dobivamo dubinu nadnaravnog ili mitske pozadine s povijesnim elementima.
Najpoznatiji primjer je operna drama „Mefistofeles” Gounodove 1859. godine. Ova djela govori o Faustovom paktu s Mefistom, vragom koji nudi Faustu večnu mladost i znanje za dušu. Iako je Gounodova opera bila uspješna, nikada ne dostiže slavu dvojice drugih djela o Mefistu – Goetheova drama „Faust” i Berliozova symfonija „Damnation of Faust” (Prokletstvo Fausta).
Goetheova drama se temelji na mitologiji o Faustovom čudnom spletu događaja s vragom. Berliozova symfonija predstavlja orkestracijsku interpretaciju Goetheove drame s mnoštvom intermezzoa opisanih simbolima smrti, ludila i propasti. U Berliozovoj glazbi postoji obilje melodija koje se mogu pripisati vragolastim temama mefista, a posebno naglašene su u finalnom dijelu djela – „Ritual of the Raging Flames” (Ritual bijesnih plamenova).
Također je važno spomenuti veliki broj skladbi drugih skladatelja tijekom stoljeća koji su istraživali tematiku mefista u svojoj glazbi. Međutim, opusi Gounoda, Goethea i Berlioza još uvijek ostaju jedni od najboljih primjeraka također i zahvaljujući njihovoj sposobnosti da prikažu slojeve postojanja na originalan način putem umjetnosti glazbe.
Mefisto u popularnoj kulturi
Mefisto je lik koji se pojavio u evanđelju po Marku i u djelu Johanna Goethea “Faust”. Mefisto se najčešće smatra zastupnikom zla ili đavola, poput Lucifera. Postoji mnogo različitih verzija i interpretacija Mefista u popularnoj kulturi, od televizijskih serija do video igara.
U televizijskoj seriji Supernatural, Mefisto je bio prisutan kao anđeoski biće imena Crowley. On je bio prvi glavni antagonist u seriji, a postao je jedna od najpopularnijih pozitivnih figura. Njegov lik se također pojavljuje u nekim adaptacijama književnog djela “Faust”. U jednom slučaju, Mefisto se pojavljuje kao lik glumca Alana Rickmana u filmu “Dogma” iz 1999. godine.
U igrama, Mefisto se često povezuje s zličinom i zlobom. Najpoznatiji primjer su videoigre Diablo 3 i Diablo Immortal, gdje Mefisto igra glavnu ulogu negativca. Također, postoje neke druge videoigre koje sadrže reference na ovog antiheroja poput Castlevania: Symphony of the Night iz 1997., koja prikazuje Mephistophlesa – jednu od mnogih inačica Mefista – kao antagonistu.
U modernoj umjetnosti, postoje mnoge interpretacije lika Mefista; od književnosti do stripova i umjetničkih djela. Na primjer, strip Marvelovog Daredevil iz 2014., predstavio je verziju lika koja je bila manje tradicionalna od onoga što bi se očekivalo od ovog arhetipa; on nije bio bezočan zlikovac već neko tko obnavlja pravednosti na svoj način te stoga postaje spasiteljem grada New Yorka. Takve modernizirane inačice likova poput Mefista pokazuju da antiheroji mogu biti spasitelji pa čak i heroji poput naslovne figure Daredevil stripa.
0 Comments