Što je nuklearni rat

Što je nuklearni rat? Nuklearni rat je vrsta rata u kojoj su jedna ili više strana u sukobu koriste nuklearne oružje ili druge oblike atomske energije za uništenje protivnikove vojske, civilnog stanovništva ili infrastrukture. Takvi sukobi mogu biti međunarodni ili unutarnji. Takav rat može biti namjerno izazvan, ali može biti i posljedica nesvjesnog upotrebe atomskih oružja.

Nuklearni rat je vrsta ratovanja u kojoj se koriste nuklearne bombe, rakete i druge nuklearne oružje. Ova vrsta oružja može dovesti do globalnih posljedica i uništiti čitav grad ili čak cijelu zemlju.

Povijest nuklearnog rata

Nuklearni rat je vrsta ratovanja koja se temelji na upotrebi atomske energije koja se koristi u vojnim svrhe. Prvi nuklearni rat odigrao se tijekom Drugog svjetskog rata kada su Amerikanci bacili dva atomska bomba na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki. To je označilo početak nuklearnog doba. Nakon toga, Sjedinjene Države i Sovjetski Savez su postale svjetski vojni silnici s obje strane imajući veliku vojnu silu uključujući i nuklearne projektila. U to vrijeme, obje zemlje imale su udarne snage za odgovor na napad ili potencijalni napad protivnikove strane. Tijekom hladnog rata, obje strane imale su visoke arsenal nuklearnih bombi koje bi mogle uništiti cijeli svijet nekoliko puta preko. Iako se nikada nisu dogodili direktni okršaji između SAD-a i Sovjetskog Saveza, postojala je stalna prijetnja da bi situacija mogla eskalirati.

U posljednjoj fazi hladnog rata, SAD i Sovjeti postigli su više mirnih sporazuma o naoružanju koji bi smanjili mogućnost da dođe do globalnog oružanog sukoba. Ovi sporazumi doveo je do skoro potpune eliminacije arsenala nuklearnih bombi sa svih strana što je rezultiralo smanjenim prijetnje atomskim ratom. Međutim, još uvijek postoje države poput SAD-a, Rusije, Kine, Indije i Pakistana koje posjeduju oružje za masovno uništenje te predstavljanju opasnost za ljudsku vrstu ako se dogodi nesreća ili slučajno pokretanje oružanih snaga.

Posljedice nuklearnog rata

Nuklearni rat može imati ozbiljne posljedice za ljudsku populaciju, životinjske vrste, ekosustave i okoliš. Učinci nuklearnog rata mogu postojati desetke godina nakon što su oružja bila upotrijebljena. Jedna od najvećih posljedica je radioaktivno zračenje koje može uzrokovati smrt, bolesti i deformitete među ljudima i životinjama. To također može uzrokovati promjenu okoliša, uključujući kontaminaciju radionuklida u vodnim i tlu izvora te promjenu temperatura.

Radioaktivno zračenje je unos radioaktivnih čestica koje se oslobađaju prilikom detonacije nuklearnog oružja. Ova čestica može biti izložena putem zračenja iz postrojenja za proizvodnju energije ili nekontroliranog otpuštanja radioaktivnih materijala iz postrojenja za obradu radioaktivnih materijala. Ljudi i životinje mogu biti izloženi radioaktivnim česticama u obliku prašine koja se diže uslijed eksplozija te česticama koje se prošire nakon detonacije. Radioaktivni materijali mogli bi se naseliti na velikim područjima, stvarajući opasnu atmosferu dugotrajne ekspozicije koja bi mogla uzrokovati mutacije, bolesti i smrt ljudima i životinjama.

Druga posljedica je trovanje hranom i vodom. U ekstremnim slučajevima, radioaktivne čestice mogli bi otrovati biljo, što bi onda dovelo do otrovnih tvari u hrani koja se konzumira od strane ljudi i životinja. Također bi to dovelo do toksinih tvari u vodi potrebnoj za piće ljudima i stoku. Konačno, to bi utjecalo na ciklo fosfata – elementarnog sastojka koji igra glavnu ulogu u prehrani biljo.

Nuklearnom ratom pogođeni su brodovi, avioni i druga letala koja su bila unutar zone eksplozija pa su potopljena ili uništena. To bi dovele do problema s plovidbom jer bi brodovi morali biti manje sigurniji da plove na području gdje je bilo nuklearnih eksplozija. Također tu postoji opasnost od smanjenog gospodarskog razvoja jer neke industrijske aktivnosti mogli bi biti onesposobljene uslijed trovanja hrane, vode ili radionukleida.

Posljedice nuklearnog rata imale bi dugotrajan uticaj na okolišne sustave te na društveno-ekonomsku situaciju pogođene regije. Iako neki od ovih problema mogli bi biti privremeno razriješeni s pomoć rekonstrukcijskih mjera poput ispiranja pogođenih područja radi dekontaminacije tla, punopravno oporavka tražit će puno vremena te velike financijske investicije.

Tehnologije koje se koriste u nuklearnom ratu

Nuklearni rat je, nažalost, postao sastavni dio našeg svijeta. Iako se nadamo da neće doći do nuklearnog rata, mnoga su zemlja spremna za takvu situaciju. Ova vrsta ratovanja je drukčija od bilo kojeg drugog oblika oružanog sukoba jer se uključuju tehnologije i metode koje su oštre i opasne. U ovom članku ćemo razmotriti neke od glavnih tehnologija koje se koriste u nuklearnom ratu.

Najvažnija tehnologija koja se upotrebljava u nuklearnom ratovanju je proizvodnja i upotreba nuklearnih sredstava. Nuklearne bombe sadrže atomsku energiju koja se može lansirati prema cilju putem raketa ili aviona. Nuklearne bombe mogu biti izrađene od urana ili plutonija i mogu biti usmjerene prema bilo kojoj lokaciji na Zemlji. Također, postoje i drugi oblici nuklearnih oružja, poput reaktivnih oružja i termobarijera.

Druga važna tehnologija koja se koristi u nuklearnim ratovima je proturaketna obrana. Sustavi proturaketne obrane imaju za cilj blokirati napade balističkih raketa prije nego što stignu do ciljeva. Ti sustavi mogu sadržavati različite vrste oružja, poput lasera, elektromagnetskih polja i laserskih sustava za praćenje mete. Cilj ovih sustava je spriječiti da napad bude uspješan tako da ga blokira na vrijeme prije nego što stigne do ciljeva. Također se primjenjuju proturaketni sustavi koji imaju za cilj uništenje balističkih raketa prije nego što dostignu ciljan teritorij ili objekat.

Treća važna tehnologija koja se koristi u ratovanju je elektronika i računalna sigurnost. Računala omogućavaju stratezi da prate situacije na bojištu, prate informacije o protivnicima i donose strategijske odluke prema tome što vide na monitorima računala. Također, računalna sigurnost može predstavljati glavnu prepreku napada s druge strane jer omogućava zaštitu od malware-a, virusa i špijunažnih programa koji bi mogli uništiti računalne sustave povezane s ratnim snagama jedne strane.

Uz ove tri glavne tehnologije postoje još mnoge druge tehnološke inovacije kojima se služiti u sklopovima nuklearne obrane i napada; međutim, ove tri navedene su vjerovatno najvažniji aspekti modernog nuklearnog ratovanja jer bez njih moderno oružanje bi bilo puno manje efikasno u bitkama protiv suparnika s jednim istim visoko sofisticiranim arsenalom oružanih snaga na obe strane bojišnice

Prvi i posljednji nuklearni rat

Nuklearni rat je događaj u kojem se koriste nuklearne bombe. Prvi i posljednji nuklearni rat dogodio se 1945. godine, kada su Sjedinjene Države objavile nuklearnu bombu tijekom Drugog svjetskog rata. Bomba se zvala ‘Little Boy’ i bacila je na japansku grad Nagasaki 6. rujna 1945. godine. Ubrzo nakon toga, 9. rujna, Japan je predao i završio rat.

Druga nuklearna bomba zvana ‘Fat Man’ bacila je 11. rujna 1945., u grad Hiroshimu. Ove dvije bombe ubile su više od 200 000 ljudi tijekom rušenja gradova i prouzročile ogroman gubitak života i materijala u Japanu.

Kako je prošlo više od 70 godina od Prvog svjetskog rata, tehnologija proizvodnje nuklearnih bombi napredovala je do te mjere da se boje da bi mogla biti izazvana izravno sukob između dviju velikih sila, SAD-a i Rusije, što bi moglo rezultirati globalnim uništenjem. Međutim, ono što čini ovaj rat posebnim jest činjenica da se još uvijek smatra da je to bio posljednji nuklearni rat jer još uvijek nitko drugi ne bi usudio riskirati slanje tako opasnih oružja.

Stoga će Prvi svjetski rat ostati zapamćen kao jedini pravi nuklearni rat koji se dogodio na planetu Zemlju, a također će biti prisutan kao podsjetnik na strahote rata koja trebamo izbjegavati svim sredstvima.

Kako se spriječiti nuklearni rat?

Svijetom se već godinama proširuju i pojačavaju nuklearne tenzije među državama. Kako bi se tome suprotstavilo, postoji nekoliko koraka koje treba poduzeti da bi se spriječio izbijanje nuklearnog rata. Prvo i najvažnije, države trebaju uspostaviti dijalog i suradnju među sobom. Svi strateški ciljevi trebali bi biti dogovoreni na temelju međunarodnog prava i međunarodnih sporazuma o nuklearnim oružjima.

Drugo, potrebno je promicati uzajamno poštovanje, toleranciju i dijalog kako bi se postigla mirna razrješenja sukoba. Ova vrsta dijaloga omogućit će stranim državama da razgovaraju o svojim strahovima i osigurati da će svi biti sigurno zaštićeni od bilo kakvih mogućih ratnih akcija.

Treće, trebalo bi uspostaviti globalne mehanizme za sprječavanje nuklearnog ratovanja, poput Ujedinjenih naroda, koji će služiti kao platforma za dijalog između država u slučajevima potencijalnih sukoba. Također je potrebno razviti jasna pravila o uporabi oružja koja moraju biti pridržana od strane svih strana uključenih u sukob.

Na kraju, treba napomenuti da je potrebno stalno razvijati tehnologije obrane protiv nuklearnog napada kako bi se osigurala sigurnost svih ljudi diljem svijeta od štetnih posljedica takvog scenarija. Ove mjere mogu pomoći u sprječavanju nuklearnog rata jer će omogućiti da sve strane budu sigurne da neće biti štete ni jedne ni druge ako dođe do sukoba.