Retardacija je stanje u kojem pojedinac zaostaje u razvoju, u odnosu na dob i spol. To znači da neke vještine koje obično treba da se nauče prilikom odrastanja, kod osobe s retardacijom, napreduju sporije ili su potpuno odsutne.
Retardacija je općenito pojam koji se koristi za određivanje stupnja mentalnog zaostajanja. U kliničkom smislu, retardacija se odnosi na stanje u kojem je osoba značajno zaostala u razvoju intelektualnih sposobnosti i/ili adaptivnih vještina.
Sadržaj
Uzroci retardacije
Retardacija je mentalni poremećaj koji je često uzrokovan nekom vrstom oštećenja mozga ili utjecaja toksina. To može biti uzrokovano fizičkim, kemijskim ili biološkim učincima. Glavni uzroci retardacije su: genetska predispozicija, trudnoća, nedostatak ishrane, bolesti i ozljede. Genetska predispozicija je jedan od glavnih uzroka mentalne retardacije. To se događa kada dva bolesna roditelja imaju dijete s mentalnom retardacijom zbog nasljeđenih gena. Često se to događa ako dijete ima dvostruke nasljeđene anomalične gene. Trudnoća je još jedan od glavnih uzroka mentalne retardacije. Tijekom trudnoće majka može biti izložena toksinima ili lijekovima koje mogu utjecati na fetus i dovesti do oštećenja mozga i mentalne retardacije. Nedostatak ishrane također može dovesti do razvoja mentalne retardacije kod fetusa ako majka u trudnoći nema dovoljno hranjivih tvari. Bolesti i ozljede također mogu dovesti do mentalne retardacije zbog oštećenja mozga ili utjecaja toksina. Ovo se obično događa ako dijete ima meningitis, encefalitis ili traumatsku ozljedu glave uslijed prometne nesreće ili padova.
Mentalna retardacija značajno smanjuje sposobnost neke osobe da funkcionira normalno u društvu te stoga treba pažnju i podršku rodbine i profesionalaca da bi onemogućila nastanak još većih problema i poboljšala kvalitetu života oboljele osobe.
Simptomi retardacije
Retardacija je kompleksno stanje koje može uzrokovati različite simptome. Najčešći simptomi retardacije su zaostajanje u fizičkom i mentalnom razvoju, koji se pojavljuju najmanje dva mjeseca nakon rođenja. Simptomi se mogu razlikovati ovisno o težini retardacije, ali postoje neki opći simptomi na koje biste trebali obratiti pažnju:
• Ograničenje u motoričkim sposobnostima: Djeca s retardacijom mogu imati probleme s obavljanjem jednostavnih motoričkih zadataka, poput hodanja ili prebacivanja predmeta iz jedne ručke u drugu. U nekim slučajevima, djetetova motorika možda će biti potpuno zaostala.
• Problemi s govorom: Dijete možda neće uspjeti naučiti govoriti ili će progovoriti sa sporim tempom i grubim glasom. U nekim slučajevima, dijete će biti potpuno nemo.
• Teškoća sa socijalizacijom: Djeca s retardacijom mogu imati problema sa socijalnim interakcijama i često pokazuju poremećena ponašanja. Ona možda ne mogu shvatiti druge ljude ili se prilagoditi novim situacijama.
• Teškoća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti: Dijete možda neće uspjeti samostalno obavljati svakodnevne aktivnosti poput jedenja, četkanja zuba ili oblačenja. Ono također možda neće shvatiti druge fundamentalne vještine poput čitanja, pisanja ili računavanja.
Retardacija je složeno stanje pa je važno da roditelji dijete prate odmah nakon rođenja i odmah tražite stručnu pomoć ako sumnjate da vaše dijete ima simptome retardacije.
Diagnostika retardacije
Retardacija je kompleksan poremećaj u razvoju, zbog čega dijagnostika teško može biti uspostavljena. Dijagnoza retardacije obično se temelji na procjeni razvoja i ponašanja djeteta. Ovisno o uzroku retardacije, liječnik će možda preporučiti dodatne testove kako bi identificirali ili isključili određene uzroke. Osim toga, liječnici obično provode fizikalni pregled i pregledaju anamnezu djeteta. Anamneza uključuje pitanje o genetskoj povijesti djeteta, njegovoj školskoj povijesti i medicinskoj povijesti obitelji.
Također će se provoditi neuropsihološke testove kako bi se odredio stupanj razvoja djeteta. Ovi testovi mogu uključivati kognitivna ispitivanja, motorička ispitivanja i vještine govora. Neuropsiholog će također procjenjivati emocionalnu stabilnost i socijalnu prilagodbu djeteta te njegovo interakcije s drugima. Uzorci inteligentnog testiranja mogu se također primjenjivati da bi se identificiralo intelektualno zaostajanje.
Da bi se potvrdila dijagnoza, liječnici često provode laboratorijske testove kao što su krvni testovi ili rendgen zraka glave radi otkrivanja eventualnih fizioloških problema uzrokovanih retardacijom. Također se mogu primjenjivati ultrazvučni pregledi trudnice da bi se utvrdila eventualna abnormalnost fetusnog razvoja ili ozljede glave na rođenju koja bi mogla dovesti do retardirane djecske dobi.
Liječenje retardacije
Liječenje retardacije je složeni proces koji uključuje liječnike i druge zdravstvene stručnjake. Također, važno je uključiti obitelj i pridružene članove kako bi se postigao što bolji rezultat. Cilj je poboljšati kvalitetu života pacijenta i njegovih obitelji. Liječenje retardacije može biti usmjereno na simptome, uključujući medicinske ili psihosocijalne terapijske tehnike, ili na poticanje razvoja i obrazovanja. Lijekovi mogu pomoći smanjujući pojava simptoma, dok psihosocijalne tehnike mogu pomoći osobi da održava normalan životni stil. Također, poticanje razvoja i obrazovanja može pomoći pacijentima da postignu svoje ciljeve. U nekim slučajevima, potrebna je rehabilitacija kako bi se postigla veća samostalnost u svakodnevnom životu. Kako bi se postigli najbolji rezultati liječenja, potrebno je stvoriti individualni plan liječenja koji će biti usmjeren prema potrebama pacijenta.
Prevencija retardacije
Retardacija je stanje mentalnog zdravlja koje se karakterizira smanjenom inteligencijom i / ili sposobnošću za učenje. Prevencija retardacije može biti veoma koristan dio programa ranog razvoja djeteta. To uključuje ranu dijagnozu i liječenje određenih bolesti, prevenciju ozljeda ili oštećenja mozga, kao i rano stimuliranje motoričkih vještina i umjetnosti. Roditelji su važni faktor u prevenciji retardacije, jer mogu pružiti svojoj djeci potrebnu podršku za razvoj. Roditelji bi trebali pružiti sigurno okruženje i osigurati da dijete dobiva ispravnu prehranu, odgovarajuću njegovoj dobi, te redovite preglede pedijatra. Također bi trebali obratiti pozornost na vremenska ograničenja i pravila koja postavljaju roditelji, nastavnici ili drugi članovi obitelji.
Cilj prevencije retardacije je promicanje optimalnog razvoja djeteta u ranom životnom dobu. Djeca bi trebala biti podvrgnuta programima ranog razvoja kako bi se osiguralo da postignu svoju pun potencijalnu inteligenciju i socijalne vještine. Programi ranog razvoja mogu biti posebno korisni za djecu koja imaju poteškoća u razvoju ili školskim problemima. Te programe obuhvaćaju edukativne aktivnosti poput glazbe, jezika ili slikanja, te psihološke aktivnosti poput radionica o prihvaćanju emocija ili problemima socijalne interakcije.
Uz program ranog razvoja, važne su i aktivnosti vanškolske nastave koje mogu pomoći djeci da budu uspješni u školi. Roditelji bi trebali provoditi vrijeme sa svojom djecom igrajući se igre na pločama ili druge društveno-razumne igre sa svojim djetetom. Takve aktivnosti pomažu dijete da se prilagodi okruženju i druge ljudske interakcije, što im može pomoći da budu uspješni u školi.
Kroz pravilnu prevenciju retardacije roditelji mogu osigurati da njihovo dijete ima potrebna iskustva koja će ga osposobiti za uspješno funkcioniranje u društvu. Preventivna mjera je izuzetno važna jer omogućava djeci da postignemo svoju pun potencijalnu inteligenciju i socijalne vještine bez većih problema sa mentalnim zdravl
0 Comments