Što je zastara je pravni pojam koji se odnosi na proces traženja duga između dviju strana. Zastara se može primijeniti na dugove koje potraživač ima prema dužniku, bilo da je riječ o pravnim ili nepravnim dugovima. U hrvatskom pravnom sustavu zastara se odnosi na sve vrste obveza, uključujući i potraživanja nastala tijekom obavljanja djelatnosti ili poslova.
Zastara je proces prirodnog starenja ili gubitka vrijednosti nečega što je bilo korisno ili vrijedno. U pravnom smislu, zastara obično označava prestanak naknade za prekršaje i dugove.
Sadržaj
Kako se zastara utvrđuje?
Kako bi se utvrdilo da li je neka obveza stara, potrebno je provesti pregled dosadašnjih rasprava i postupaka u kojima je tražen ili isplaćen iznos. U pravilu se vremenski okvir za zastaru određuje zakonom ili drugim propisom. Npr., Zakon o parničnom postupku određuje da prekršajni spor traje najviše tri godine, što označava da će se zastariti svi zahtjevi koji su pokrenuti nakon tog roka.
U većini slučajeva, vrijeme počinjanja brojanja perioda određeno je od strane suda ili nekog drugog organa. Na primjer, ako netko tuži nekoga u vezi s nekom obvezom, tada će se period početi brojati od dana kad je presuda donesena. Međutim, postoji nekoliko izuzetaka od ovog pravila. Na primjer, ako bi dužnik umro prije isteka perioda zastare, tada bi preostali rok bio suspendovan i obustavljen do dana smrti dužnika. Također, ako bi dužnik napustio državu u kojoj se spor vodi prije isteka perioda zastare, tada bi preostali rok bio suspendovan i obustavljen do dana njegovog povratka u tu državu.
Također treba napomenuti da postoje i druge situacije kada može biti produžen period zastare, poput privremenih blokada računa dužnika ili produljenja roka dospijeća plaćanja dugovanja. U tim situacijama će se rok zastare produžiti na bilo kojoj strani ugovora koja je bila dogovorena prije otvaranja sporova ili preduzimanja akcije protiv dužnika. Zbog toga je važno da se svaki spor razmotri detaljno i da se pažljivo prate promjene uslovljenosti perioda zastare jer te promjene mogu imati velike posljedice na dogovorene obaveze i financijske situacije obe strane ugovora.
Primjeri zastare u Hrvatskoj
Zastara je pravni pojam koji se odnosi na prestanak važenja neke pravne norme. U Hrvatskoj postoje tri glavna oblika zastare: zastara po vremenu, zastara po odnosu i zastara po događaju.
Zastara po vremenu je najčešći oblik zastare u Hrvatskoj. Zastarjeli rokovi mogu se odnositi na različite situacije, kao što su rokovi predviđeni u građanskom i kaznenom postupku, potraživanju plaćanja duga ili tužbi. U pravilu, rok za ispunjenje tih obaveza je pet godina od dana nastanka obaveze ili događaja.
Zastara po odnosu se odnosi na situacije u kojima je jedna strana dužna drugoj strani da ispuni neku obavezu, ali ta obaveza nije ispunjena ili uspostavljena u trajanje dužem od pet godina. U tom slučaju, prestanak važenja te obveze naziva se zastarom po odnosu.
Zastara po događaju se može primijeniti na situacije u kojima je stvaranje neke pravne norme ovisno o tome da li će se dogoditi neki događaj. Ako taj događaj nije bio realiziran u roku od pet godina, ta pravna norma će postati ništavan i gubit će svoju pravnu snagu. Primjerice, ako dvije strane potpišu sporazum o prodaji nekog dobra i ako to dobro nije isporučeno unutar pet godina, taj sporazum će postati ništavan i gubit će svoju pravnu snagu.
Zastara duga
Dug je zastario kada se ne isplati u dogovorenom vremenu. Zastara duga je postupak u kojem se traži od vjerovnika da se njegov/njezin dug isplati ili se ugovor raskine. Postupak je propisan Zakonom o obveznim odnosima i primjenjuje se na sve vrste obveza, uključujući i one između fizičkih ili pravnih osoba. Prvi korak u procesu zastare duga je da vjerovnik podnese tužbu protiv dužnika zbog neisplaćenog duga. Nakon što sud potvrdi tužbu, dužnik ima dva mjeseca da isplati dug ili će biti podvrgnut mjerama prinudne naplate, poput blokade računa ili pljenidbe imovine. Ako dužnik ne isplati dug, tužitelj može tražiti od suda da pronađe zamjenu za nenaplativi dio duga.
U slučajevima gdje se radi o manjim sredstvima, npr. manjem novcu, dovoljno je da se tužitelj obrati sudu radi donošenja presude o zastari duga i traži da dužnik bude prinuđen na isplatu tog novca. Međutim, ako se radi o većoj sumi novca ili drugim vrijednostima, tužitelj će morati prikupiti dokaze i navesti argumente kako bi dokazao da je dospio u pravo na isplatu tih sredstava. U ovom slučaju ta suma će biti naznačena u presudi koja će biti donesena od strane suda.
Kako bi spriječio bilo kakvo prijetnje od strane dužnika, tužitelj može tražiti sudu da donese presudu o zabrani plate i bankrotiranja te dužnikovoj imovini dok traje postupak zastare duga. Također može tražiti sudski nalog zatrašivanja tako što će predloziti privremene mjere prinudne naplate prema tome što je propisano u Zakonu o obveznim odnosima te time osigurati mogućnost namirenja svog potraživanja.
U skladu sa Zakonom o obveznim odnosima, postoje rokovi po kojima neisplaćeni sredstva gube punovažnost i postaju nenaplativa: rok produljenja sredstava je tri godine; ako se ne isplate unutar tog roka, onda ona postaju nenaplativa (osim ako je strana dogovorila drugo vrijeme). Stoga je važno napomenuti da bi bilo koji sporovi vezani uz potra��ivanje trebalo pokrenuti unutar tog roka inače ćete biti lišeni mogućnosti prisilne naplate svoje potra`ivanje prema du`niku.
Postupak isteka zastare
Zastara je postupak kojim se gubi pravo na potraživanje novca ili drugog vrijednog dobra. U Hrvatskoj postoji zakonsko razdoblje u kojem se može tražiti potraživanje, nazvano zastara. Nakon tog razdoblja, potraživanje postaje nevažeće i više ne može biti izvršeno. Zastara je propisana Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/1991 i nadalje). Zastarom je propisano da će sva pravna sredstva koja se temelje na obveznom odnosu biti istekla nakon pet godina od dana kada je obaveza nastala, osim ako je drugačije propisano ili dogovoreno. Neke obveze imaju duža razdoblja zastare, a neke imaju i kraća razdoblja zastare. Ako stranke dogovore produženje roka zastare, tada će zakonom to biti prihvaćeno ako je u skladu s dosljednošću i dopuštenim ciljevima Zakona o obveznim odnosima.
Ako se šteta ne nadoknadi u roku od pet godina, onda se smatra da je potraživanje isteklo i da više nije moguće podnijeti tužbu protiv dužnika radi nadoknade štete. Međutim, ako su stranke dogovorile produženje roka zastare, tada će prekršenje ugovora biti moguće podignuti i po isteku dogovorenog roka. U slučajevima gdje se produljuju rokovi izvan pet godina, države mogu utvrditi posebne pravila o prekršajima ugovora tijekom tog vremena.
U slučajevima gdje stranke dogovore procesualni predmet – poput arbitražnog postupka – važan datum možda neće biti datum kada su stranke sklopile ugovor već datum kada su donijeli presudu ili arbitražni sporazum. Postojanost zahtjeva za potraživanje počinjet će tek onda kada presuda ili arbitražni sporazum budu doneseni. U tom slučaju, petogodišnji period će početi tek onda kada je donesena presuda ili arbitražni sporazum te pravna sredstva protiv dužnika više ne smiju biti podnesena po isteku tog vremenskog perioda.
Ukoliko duznik stane na put potrazitelju da ostvari svoja prava prikladno poslanom obavijesti o pokretanju tuzbe na vrijeme prije isteka petogodišnjeg perioda – te preduzme određene mjere da bi spriječio provedbu – tada ćete morati traziti produzeno raspolaganje Sudom radi ostvarivanja svojih pravnih intereasa unutar predviđenih granica Zakona o obveznim odnosima.
Kao što je navedeno gore, vaša sposobnost da podignete tuzbu protiv duznikova prekršaja ce biti izgubljena po isteku petogodišnjeg perioda – bez obzira jeste li dobili obavijest o tuzi prikladno ranijem vremenom ili niste – osim ako ste uspjeli produziti ovaj period putem sudskih mjerodavnih akata propisanih Zakonom o obveznim odnosima.
Utvrđivanje rokova zastare
Zastara je pravni princip koji propisuje da su neke obaveze u određenom trenutku prekinute. Zastara se može primijeniti na obaveze dužnika ili na tužbeni zahtjev. U Republici Hrvatskoj postoje propisi koji reguliraju rokove za zastaru, a njihovo utvrđivanje je važan dio pravne procedure.
U osnovi, zastara se može podijeliti u dvije vrste: relativnu i absolutnu. Relativna zastara je stvar svojstvena određenom pravnom sustavu, a obično se koristi kada postoji spor između dviju strana. U tom slučaju, vrijeme počinje od trenutka kada prva stranka sazna o postojanju potraživanja drugog. Absolutne zastare su one koje imaju fiksan rok ograničenja, bez obzira na to što je poznato ili nepoznato o potraživanju ili sporovima.
U Republici Hrvatskoj postoje propisi kojima se uređuju rokovi za absolutnu i relativnu zastaru. U slučaju relativne zastare, vrijeme se računa od trenutka kada je prva stranka saznala o potraživanju (tako da ona ne može tražiti isplatu nakon što je isteklo to vrijeme). Zbog toga je važno da sve stranke u sporu mogu doći do informacija povezanih s potraživanjem što prije i redovito provjeravaju status predmeta rasprave. U slučajevima absolutne zastare, vrijeme se računa od događaja iz kojeg proizlazi potraživanje (npr. uplata duga).
Rokovi za relativnu i absolutnu zastaru obično su navedeni u Zakonu o obligacionim odnosima Republike Hrvatske i mogu se razlikovati od jednog predmeta do drugog. Stoga je važno da svaka stranka pažljivo pročita propise i utvrdi rokove prije nego što podnese bilo kakav tužbeni postupak ili traži isplatu dugovanja.
Iako postoje propisi vezani uz utvrđivanje rokova zaštite od prekida, treba imati na umu da postoji mnogo faktora koji mogu uticati na vrijeme trajanja predmeta rasprave; stoga bi svaka strana trebala biti upozorena da čim prije podnese tužbu ili trazi isplatu dugovanja bez čekanja do isteka predviđenog roka.
0 Comments