Što je sorta krumpira? Sorta krumpira je skupina različitih vrsta krumpira koje se odlikuju po svojim značajkama, uključujući boju, veličinu, oblik i okus. Sve sorte krumpira također se mogu razlikovati po broju stanica u njihovoj koži, vremenu potrebnom za ulaganje i broju proteina.
Sorta krumpira je podvrsta ili vrsta biljke iz porodice solanaceae koja se uzgaja za svoje štapićaste, zelene ili bijele plodove koji se nazivaju krumpir.
Sadržaj
Kako se određuje sorta krumpira?
Sva semena krumpira moraju biti klasificirana prema sorti. Sorta krumpira je njegovo svojstvo definirano njegovim morfološkim i biološkim značajkama, kao i njegovom otpornošću na bolesti. To je obično definirano u odgovarajućoj sortnoj knjizi ili bilježnici koja sadrži opise pojedinih sorti, a često uključuje i podatke o raznolikosti i srodstvu sorte. Raznolikost je važan čimbenik prilikom određivanja sorte, jer su neke sorte karakterizirane sličnim morfološkim značajkama, ali se razlikuju u botaničkoj raznolikosti ili otpornost na bolest.
Klasifikaciju novih sorti provodi se prema sustavima koji omogućavaju da se otkriju značajne razlike među pojedinim vrstama ili rasama. Ovisno o vrsti ili rasi, proces određivanja može biti jednostavan ili složeniji. U većini slučajeva potrebno je provoditi detaljan morfološki pregled i obaviti testove na otpornost na bolest ili druge fiziološke testove da bi se potvrdila pripadnost jedne vrste ili druge. Međutim, neke vrste mogu se lako prepoznati samo pomoću morfoloških značajki, dok su druge iste teže razlikovati.
Sorte krumpira
Postoji mnogo različitih vrsta krumpira, uključujući bele, crvene, žute i druge sorte. Bele sorte krumpira uglavnom se uzgajaju za industrijske i prerađivačke potrebe, dok su se crveni i žuti krumpir često nalaze na tržištu. U nekim dijelovima svijeta postoje i druge sorte krumpira, poput narančastog, ljubičastog ili zelenog.
Klasifikacija i određivanje vrste vrlo je složeno zbog različitih karakteristika pojedinih sorti. Primjerice, neke sorte mogu biti sklonije bolestima ili mogu biti otporne na određene herbicide. Također postoje razlike u okusu među različitim vrstama krumpira. Uglavnom se odlikuju okusom slatkoće ili gorkosti.
U Sjedinjenim Državama se obično uzgajaju dvije glavne skupine: bijeli krumpir i cikla (crveno-žuti). Međutim, postoje i drugi tipovi koji se mogu pronaći diljem svijeta: All Blue, Purple Peruvian, Russian Banana i još mnogo toga. Ovi su tipovi obilježeni bojom koja možda podsjeća na plodove poput banane ili jagode. Iako su ovi tipovi manje poznati od bijelog i cikla krumpira, oni su dostupni na tržnicama diljem svijeta.
Uzgoj krumpira
Krumpir je jedan od najrasprostranjenijih usjeva u svijetu, a s obzirom na to da su njegove potrebe za vodom i hranjivim tvarima vrlo male, on je jedan od najpovoljnijih usjeva za uzgoj. No, da bi se postigli dobri rezultati prilikom uzgoja krumpira, potrebno je poštivati neke pravilne agrotehničke postupke. Prije svega, potrebno je odabrati pravi sortiment – odnosno sortiment koji će biti otporan na bolesti i štetočine. Također, izbor odgovarajućeg sastojka za gnojenje također će doprinijeti većoj produktivnosti. U slučaju kada se gaji u otvorenom tlu preporučljivo je obaviti oranje i pripremu tla prije sadnje. Nakon toga, potrebno je posaditi sjeme u rovove ili redove te ga posipati malčem radi zaštite od vjetra i isparavanja vode. Zalijevanje treba obaviti samo onda kada je tlo suho jer pretjerano zalijevanje može prouzrokovati razvoj gljivičnih bolesti. Nakon žetve izuzetno je važno skladištiti krumpir na adekvatnom mjestu u kojem će biti osigurana optimalna temperatura i vlažnost.
U suštini, pravilna agrotehnika prilikom uzgoja krumpira jamčit će dobre rezultate te omogućiti postizanje visoke prinosa i kvalitete plodova.
Koje sorte krumpira su najbolje za skladištenje?
Krumpir je vrlo važan proizvod u svakodnevnoj prehrani. Postoje razne vrste krumpira koje se mogu skladištiti i uspješno čuvati tijekom dugog razdoblja. Najbolji način da se odabere prava sorta krumpira za skladištenje je da se razmisli o svakom tipu posebno.
Neki od najpopularnijih vrsta krumpira za skladištenje su: Kennebec, Yukon Gold, Red Pontiac, i Norland. Kennebec je otporan na bolesti i osjetljiv na toplinu, što ga čini idealnim izborom za dugotrajno skladištenje. Yukon Gold je mekan i ukusan, što ga čini idealnim za soljenje i pečenje. Red Pontiac ima srednju tvrdoću koja ga čini otpornim na bolesti, a Norland ima snažan okus koji se lako presijeca tijekom pripreme.
Drugi popularni tipovi koji su dobri za skladištenje su: Adirondack Blue, All Blue, Yellow Finn i Red La Soda. Adirondack Blue sadrži visoke razine šećera pa je savršen za soljenje ili pečenje; All Blue sadrži visoku razinu škroba pa je savršen za prženje; Yellow Finn je mekan i lagan pa je savršen za salate; a Red La Soda sadrži visoku razinu škroba pa se može iskoristiti u mnogim jelima poput pire krompira ili priloga.
Uz pravilnu njegu i pravilnu temperaturu skladištenja (15-16°C), sve ove vrste mogu biti uspješno čuvane nekoliko mjeseci bez gubitka okusa ili nutritivnih svojstava. Dakle, odabirom pravog tipa krompira možete dobiti najbolju vrijednost i dugotrajnu upotrebu u prehrani svog obitelji.
1. Nedostatak vode
Nedostatak vode je jedan od glavnih problema u uzgoju krumpira. Krumpir je visoko vodena biljka, a njegov uzgoj zahtijeva dovoljno vlage da bi se osigurao dobar prinos. Zbog nedostataka oborina, kao i promjenjivih vremenskih prilika, mnogi poljoprivrednici imaju poteškoća s navodnjavanjem krumpira i osiguravanje njegovog uspješnog uzgoja.
2. Bolesti
Bolesti su također jedan od glavnih problema suočenih s poljoprivrednicima prilikom uzgoja krumpira. Bolesti mogu biti virusne, bakterijske i gljivične prirode, a mogu se širiti putem zemljišta ili okolnih biljaka. Kako bi se prevenirale bolesti, potrebno je da se pridržavaju odgovarajuće agrotehnike i redovito provjeravaju biljke za znakove bolesti.
3. Štetočine
Štetočine su također veliki problem u uzgoju krumpira. Glavni štetnici koji napadaju krumpire su grinje, grinje i insekti larve. Hemijsko tretiranje može biti potrebno da bi se spriječila većina napada štetočina na biljke, ali je važno da se pridržavaju preporuke stručnjacima o primeni pesticida.
0 Comments