Što je ugljen otok

Što je ugljen otok je ekološki projekt koji se bavi revitalizacijom i obnovom otoka ugljena, koji je izgradio Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagrebu. Ugljen otok se nalazi u Jadranskom moru, sjeverno od Zadra, a bio je odlikaš hrvatske industrijske prošlosti.

Ugljen otok je proces u kojem se postavlja ugljen za zaštitu od erozije okoliša. Ugljen se postavlja oko obala i dna rijeke ili jezera da bi se spriječila erozija ili ispiranje tla. Također se često koristi da bi se obnovio ekosustav na lokalnoj razini.

Istorijski aspekt ugljenih otoka

Ugljeni otoci su zanimljiva geološka pojava koja se nalazi u brojnim dijelovima svijeta, uključujući i Hrvatsku. Ugljeni otoci su stvarani od stoljetnih odlagališta pepela i ugljena koje su se akumulirali na vodenim površinama. U Hrvatskoj, najpoznatiji primjer je ugljeni otok Brijuni, koji se nalazi na istočnojadranskom dijelu Jadranskog mora. Otok je formiran od više manjih otoka i otočića, a jedno od najvažnijih geoloških obilježja je mala visoravan.

Istorija ugljenih otoka vezana je za industrijske gospodarske aktivnosti koje su se događale tijekom 19. stoljeća. U to vrijeme, postojale su brodogradilišta koja su pripremala drvo i metal za gradnju brodova te lokalne luke koje su služile za transport tereta. Zbog ovoga je bilo veliko prisustvo pepela i ugljena u vodi, čime su se stvorili ugljeni otoci. U slučaju Brijunija, pepel i ugalj bili su sakupljeni iz luka Rijeke, Pule i Splita te preneseni na obližnji otok gdje se akumulirao na morskim dnom.

Ugljeniii otoci postali su značajni iz političkih razloga također. Otok Brijuni postao je dio Jugoslavije 1948., a 1961. godine posjetio ga je Josip Broz Tito kako bi osnovao rekreativni centar za elitu bivšeg saveza. Centar je bio poput malog grada sa svim potrebnim sadržajima: restoranima, bazenima, golf terenima itd., što ga čini savršenim mestom za odmor letovanje i druge aktivnosti.

U današnje vrijeme Brijuni imaju status parka prirode i poznati su turistima iz cijelog svijeta koji žele da posete ovaj magičan deo Hrvatske. U toku godine organizuju se razne manifestacije poput festivalskih večeri, muzičkih dogadjaja ili sportskih takmičenja, što čini da ljudi iz cijele regije mogu da vide i dožive ovu nevjerovatnu destinaciju.

Istorija ugljenih otoka može da nas podsjeti da treba da čuvamo prirodu onakvom kakva jeste jer ona može biti dragocena bogatstva koja nam omogućava razvoj civilizacija dugoročno.

Kako nastaju ugljeni otoci?

Ugljeni otoci su mali razmjerno jedinstveni ekosustavi koji se formiraju oko površinskih izvora topline. Najčešći oblici ugljenih otoka nastaju hlađenjem magme ispod mora. Ugljeni otoci karakteriziraju vulkanska stijena, značajne geološke promjene na okolnim područjima te prisutnost različitih životinjskih i biljnih vrsta. Ugljenim otocima se može pristupiti samo putem brodova i helikoptera, što dodatno otežava njihovo istraživanje.

Ugljenim otocima se obično smatraju oni koji su većinom sastavljeni od vulkanskog materijala, a neki od najpoznatijih uključuju Galapagosove otoke, Havaji i Bermude. Oni nastaju kada se magma iznutra Zemlje hladi i stvrdne te postane tvrda stijena koja u okolišu ostavlja tragove magme i topline. Kada je magma prevruća, ona se topi tlo ispod mora te tako stvara površinski izvor topline koji postupno širi svoju energiju prema ostatku okoliša. To je proces poznat kao “površinsko hlađenje”, a ono je zaslužno za formiranje velikog dijela ugljenih otoka.

Kako se magma hladi, ona formira litosferske ploče koje mogu biti veoma tankog sloja ili debelog i čvrstog sloja stijene. Te ploče danas čine okvir našeg planeta, ali prije milijunima godina one su omogućile ugljenim otocima da nastanu na morskim dnom. Takvi su otoci bili okruženi bujanom vegetacijom i bogatim šarolikom životinjskih vrsta, često sa neobičnim oblikom tkiva kože ili peraja zbog izloženosti visokoj temperaturi i ekstremnim uslovima okoline.

Znanstvenici danas istražuju ove prekrasne ekosustave te otkrivaju nove informacije o procesima formiranja ugljenih otoka. Istraživanja ovih područja omogućila su da ljudska znanost napredne te da bolje upoznamo kemijske procese unutar Zemljinog sustava te da shvatimo kako ekosustavi funkcioniraju na globalnoj razini.

Ugljeni otoci kao prirodni rezervati

Ugljeni otoci su zasebne, zaštićene vrste biljnog i životinjskog svijeta koje su posebno istaknute u Jadranskom moru. Ugljeni otoci su idealna mjesta za opuštanje, a često se smatraju prirodnim rezervatima. Ugljeni otoci predstavljaju izolirane ekosustave s različitim vrstama bilja i životinja. Neke od najpoznatijih ugljenih otoka su Lošinj, Kornat, Brač i Susak.

Ugljeni otoci nude bogatu floru i faunu koja je specifična samo za te područja. Ovi ekosustavi također sadrže jedinstvene vrste životinja koje se ne mogu naći nigdje drugdje na planeti, a neke od najpoznatijih uključuju medvjeda, jelena i divlju svinju. Također postoji veliki broj ptica koje se mogu vidjeti letjeti iznad otočnih brda tijekom ljetnih mjeseci.

Ugljenim otocima pristupa se brodom ili helikopterom. Ljudi često posećuju ugljenim otocima da bi se opustili u lijepom okruženju i upoznali sa specifičnom florom i faunom koja postoji na tim područjima. Postoji nekoliko agencija za turizam na ovim otocima koje pružaju usluge izleta po različitim dijelovima mora i obale. Ovi izleti omogućavaju turistima da vide razne ptice i ribe koje plutaju oko obale, a također im omogućavaju da posjetiti neka od prekrasnih plaža smještenih na tim područjima.

Pored toga, postoje lokalne tvrtke koje pružaju usluge ribolova s brodicama po cijelom otočnom području. Ribarstvo je jedna od glavnih djelatnosti ove regije koja omogućava ljudima da nađu raznovrsnu ribarsku divljač kao što su tune, brancini, baruni i morski pasovi. Ugljenim otocima pristupa se također helikopterom putem privatnih agencija zračnog prometa.

Kako bi se spriječio bilo kakav uticaj čovjeka na okoliš u ovim dijelovima Jadranskog mora, Vlada Republike Hrvatske donijela je zakon o zaštiti ovih područja koja regulira promet brodova unutar granica ovih rezervata prirode. Također je propisano da niko ne smije ulaziti bez dozvole u ovim dijelovima Jadranskog mora radi održavanje prirodne ravnoteže biljo-životinjskih sustava.

U svjetlu svega navedenoga možemo zaključiti da su ugljenim otocima poklonili veliku pažnju Republike Hrvatske kojoj se pridržava temeljit plan održavanja nacionalnih rezervata prirode te pridonose dugotrajanosti ekosustava unutar granica Jadranskog mora.

Učinci zagađenja ugljenim otocima

Ugljeni otoci su veliki problem diljem svijeta. Oni su nastali od prekomjernog korištenja ugljena, što je dovelo do zagađenja okoliša. Ugljeni otoci mogu biti vrlo opasni za okoliš i ljudsko zdravlje. Zagađivanje ugljenim otocima može imati mnoge štetne posljedice, uključujući:

• Povećana razina toksina u zraku: Ugljeni otoci mogu povećati razinu toksina u zraku poput dušikovih oksida, sulfata i prašine. Ovi toksini mogu biti vrlo štetni po ljudskom zdravlju i uzrokovati alergije, respiratorne probleme ili čak kancer.

• Povećana razina toksina u vodi: Zagađivanje ugljenim otocima može također utjecati na kvalitetu vode, povećavajući razine toksina poput metala i organskih spojeva. To može dovesti do trovanja hrane koja se temelji na životinjama koje se hrane tim vodama, a također i do slabljenja obale zbog taloženja toksina i drugih materijala.

• Smanjenje biološke raznolikosti: Zagađivanje okoliša od strane ugljenih otoka može smanjiti biološku raznolikost jer negativno utječe na životnu sredinu koja je potrebna da bi neke vrste mogle uspješno preživjeti. To može dovesti do smanjenja populacija tih vrsta, a time i do narušavanja prirodnih ekosustava.

• Onečišćenje tla: Ugljeni otoci mogu također doprinijeti onečišćenju tla tekućinama poput ulja ili goriva koji se mogu taložiti na podlozi i uništiti biljke, ribe i druge organizme koji sudjeluju u ekosustavima.

Ekološke mere zaštite ugljenih otoka

Uvođenje ekoloških mjera za zaštitu ugljenih otoka potrebno je kako bi se očuvali i zaštitili važni ekosustavi. Ugljeni otoci su osobito osjetljivi na štetne utjecaje ljudske djelatnosti, pa stoga trebaju biti posebno zaštićeni. Ugljenih otoka ne smije se koristiti kao uobičajena plovidba ili ribolov, jer mogu biti štetni po njihovu prirodnu ljepotu i biološku raznolikost. Neke od ekoloških mjera zaštite uključuju:

• Ograničavanje ulaza u ugljene otoke isključivo na temelju dozvola ili dozvola (osobito tijekom razdoblja migracija i reprodukcija).

• Ograničenje ribolova i ribarskih aktivnosti na području ugljenog otoka.

• Održavanje čistoće plovila koja posjećuju otok te sprečavanje onečišćenja okoliša u okviru nacionalnih i međunarodnih propisa.

• Promicanje svijesti među posjetiteljima o ekološko prihvatljivim ponašanjima, poput pravilnog odlaganja smeća i ne diranja biljaka ili životinja.

• Održavanje strukture i strukture tla, poput stabilizacije jezera obale ili obale stijena kako bi se spriječilo daljnje erozije.

• Promicanje održive turističke industrije koja će biti usmjerena na postojanost, a ne na iscrpljenost, resursa.