Što je zakon o radu

Što je zakon o radu? Zakon o radu je zakon koji regulira prava i obveze radnika i poslodavaca u svim sektorima. Odredbe ovog zakona određuju način na koji se prava i obveze radnika ispunjavaju, npr. određivanje minimalne plaće, maksimalno dopuštenog trajanja radnog vremena, propisa o sigurnosti i zaštiti na radnom mjestu te postupaka otpuštanja.

Zakon o radu je zakon koji regulira odnose između poslodavca i radnika u Republici Hrvatskoj. Osnova za regulaciju ovih odnosa je Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, međunarodne i nacionalne konvencije i standardi Europske unije. Zakon sadrži odredbe o ugovoru o radu, trajanju radnog vremena, pravima i obavezama radnika, upravljanju kolegijem, zaštiti na radu, dopunskom osiguranju te drugim pitanjima u vezi s radom.

Primjena zakona o radu

Primjena zakona o radu je ključna za zaštitu prava i interesa radnika. Ovaj zakon regulira obveze i prava poslodavaca i radnika, uključujući pitanja plaće, uvjete rada, trajanje radnog odnosa i odmor. Primjerice, Zakonom o radu propisano je da se plaća izračunava prema utvrđenom koeficijentu minimalne plaće u odnosu na količinu i vrstu obavljenog posla. Osim toga, Zakonom propisuju se minimalne standarde u vezi s korištenjem opreme na radnom mjestu, rasporedom promjena i nadzorom nad stanjem sigurnosti i higijene. Također su regulirani uvjeti potrebni da bi se osiguralo da se obveze poslodavaca prema radnicima ispunjavaju u skladu s propisima.

Zakon o radu sadrži također mjerodavne rokove za plaćanje plaće te potvrdu o uspostavi lokalnih ugovora o radu između strana. Ugovori o radnoj snazi moraju biti skladni sa Zakonom o radu te moraju biti potpisani prije početka bilo kojeg novog ili obnovljenog odnosa dužnosti između strana. Ugovor bi trebao sadržavati detalje poput minimalne plaće, godina provedene na mjestima, godina provedene u poslu te ostale potrebne informacije vezane uz primjenu Zakona o radnikama. U slučajevima gdje nisu ispunjeni propisi ili postignuta dogovora radi zadovoljenja interesa strana, tužitelji mogli bi podnijeti tužbe protiv stranke koja prekršila postojeći zakon.

Prava radnika

Radnici imaju pravo na zakonito i pošteno plaćanje za svoj rad. Oni također imaju pravo na adekvatno vrijeme odmora i odmora, a često im se nudi i neka oblika nadoknade. Radnici također mogu očekivati da će biti zaštićeni od diskriminacije u bilo kojem obliku, osobito u vezi s plaćanjem ili uslovima rada. U mnogim državama postoje zakoni koji reguliraju minimalnu plaću i druge uslove rada, što znači da radnicima treba dati minimalnu plaću te da se poštuju različite norme izbegavanja diskriminacije.

Obaveze radnika

U skladu sa zakonom, radnik je dužan poštovati ugovore i pravilnik posla koji je postavio njegov poslodavac, te se pridržavati propisa o radnom vremenu i drugih relevantnih propisa. Radnik je također odgovoran da ispunjava svoje obaveze prema poslodavcu, bilo da se radi o ispunjenju ugovora ili postupanju po propisima koja su propisana njegovim poslodavcem. Radnik mora također poštovati tuđu privatnost, ne otkrivati informacije koje su mu dostupne u okviru svog posla bez dozvole nadležnih službi ili dobrog razloga zbog kojeg to čini.

Prava i obaveze poslodavaca

Poslodavci imaju raznolika prava i obaveze prema svojim zaposlenicima. Prvo i najvažnije, oni su odgovorni za svoje radnike u pogledu sigurnosti, zdravstvenog osiguranja i plaćanja. U skladu s tim, poslodavci moraju dati plaće koje odgovaraju radnom sporazumu koji je uspostavljen između poslodavca i zaposlenika. Također su dužni poštivati ​​zakone o radnoj snazi ​​koji se odnose na njihove zaposlenike. To uključuje pravila o radnom vremenu, prekovremenom radu, minimalnoj plaći, bolovanju i slobodnim danima te davanje godišnjeg odmora. Poslodavci su također dužni pridržavati se propisa o zapošljavanju, uključujući pravila o diskriminaciji na temelju dobi, spola ili rase.

Poslodavci također imaju obavezu osigurati da njihovi zaposlenici provedu sigurno okruženje rada. To uključuje provođenje sigurnosnih postupaka, poput testiranja na droge radi sprječavanja prijetnji drogama na radnom mjestu te osiguravanje da se oprema koristi prema uputama proizvođača. Osim toga, poslodavci moraju poštivati ​​zakone o privatnosti podataka svojih zaposlenika te jamčiti da će informacije o njihovim zaposlenicima biti štićene od neovlaštenog pristupa ili distribucije van tvrtke.

Poslodavci također imaju obvezu objasniti politiku tvrtke svom osoblju i osigurati da ga svi slijede bez obzira na to gdje se nalaze u organizaciji. Moraju biti jasni u smislu toga što se smatra prihvatljivim ponašanjem unutar tvrtke te koje postupke će sankcionirati ako se one ne poštuju. Napokon, poslodavci moraju surađivati ​​s lokalnom vlastima radi omogućavanja uspješne provedbe lokalnih propisa koji utječu na njihove operacije te osigurati da tvrtka ispunjava sve zahtjeve predviđene tim propisima.

Ugovor o radu

Ugovor o radu je pravni dokument koji regulira odnose između poslodavca i zaposlenika. Sadrži pravila i uvjete na kojima se temelji zaposlenje, obveze i prava poslodavca i zaposlenika. Poslodavac je dužan osigurati da pravila ugovora o radu budu poštovana.

Pravila ugovora o radu obuhvaćaju sljedeće:

• Određivanje mjesta rada
• Određivanje vremena i trajanja radnog odnosa
• Plaćanje plaće, nadnice, dodataka i naknada
• Obveze poslodavca prema zaposleniku (npr. sigurnost na radnom mjestu, osiguranje plaće)
• Obveze zaposlenika prema poslodavcu (npr. odanost, poštivanje odredaba)
• Kazne za nepoštivanje ugovora

Osim toga, pravila ugovora o radu obuhvaćaju i odredbe o prekidu radnog odnosa (raskid ugovora), postupcima otkazivanja u slučajevima kršenja pravila te procedure štrajka ili drugih oblika prosvjeda.

Postupci u slučajevima nepoštivanja zakona o radu

U slučajevima kada dolazi do nepoštivanja zakona o radu, zakonodavac je propisao različite postupke i sankcije. U pravilu se prijavljuju radni sudovi, a obvezujuće su odluke Vrhovnog suda. Prvi korak u postupku je da se podnese tužba protiv poslodavca. Ako se utvrdi da je poslodavac prekršio zakon, nadležni sud će donijeti odluku u korist tužitelja, donoseći odluke o isplati nadoknade ili otpremnine. Također, može se razmotriti i druge načine popravka štete, te sankcioniranje poslodavca po potrebi. Osim toga, država također ima pravo pokrenuti postupak protiv poslodavca i predložiti novčane kazne ili druge mjere sankcije.

U skladu sa Zakonom o radu i drugim propisima o radu, sindikati također mogu pokrenuti stečaj protiv poslodavca u slučajevima nepoštivanja obveza prema djelatnicima. Ukoliko se utvrdi da je poslodavac prekršio zakon, sindikat ima pravo na nadoknadu štete u ime svojih članova. Također mogu biti predloženi drugi mjere popravka štete radi osiguranja da takvi incidenti više neće biti ponovljeni u budućnosti.

Srodni zahtjevi često se podnose posebno od strane samih djelatnika radi isplate otpremnine ili nadoknade štete uzrokovane prekršenjem Zakona o radu od strane poslodavca. U tom slučaju, djelatnik mora dati detaljan opis situacije i dokaze koji podržavaju svoje navode pred nadležnim stvarnim sudom radi uspješne obrade zahtjeva i donošenja presude koja će biti pozitivna po tužitelja.